ponedjeljak, 27. srpnja 2015.

Ugodni razgovori naroda horvaškoga...

Savjet.

Nemojte nikad započinjati svađu sa ženom. Ne možete pobijediti. Nikad. Ali baš nikad. Najgore je ono, što kad vi mislite da ste pobijedili, kad mislite da je sve gotovo, vaš podmukli oponent izvuče onaj mali sakriveni bodež, što se zatakne na halter, i ubode vas u desnu klijetku tako precizno, da bi se i najbolji kardiolog zasramio te vještine.

Kao što je već poznato svima, po međunarodnom sudu nisi kriv dok ti se ne dokaže krivnja (osim ako nisi pripadnik nekog plemena što štuje magarce ili ostale idole, pa vas po brzom postupku dekapitiraju), ali, u svađi sa ženskom osobom, vi ne samo da se u startu krivi, nego ste i izgubili. Koliko god metaka mislite da ste uspješno ispalili, oni se uredno odbijaju od njenog oklopa kao u Supermanovim filmovima, gdje se dečko isprsi i glumi živi štit da bi spasio slabijeg i nedužnog. Samo ovdje se ne radi o nedužnom i slabijem, već o pukom samoodržanju, da bi se spasio njen integritet, koji nedajbože nesmije dotaknuti nitko drugi doli njeni roditelji i četrdeset i šest najboljih prijateljica i kolegica sa posla.

Dakle, nemojte da vas zavara tijek svađe. U sljedećem primjeru ćemo nakratko pojasniti kako izgleda jedna pirova pobjeda i kako se manifestira sindrom skrivenog bodeža koji smo spominjali prije.

Ona: -Nikad me ne slušaš. Ne obraćaš pozornost na mene. Nije te briga šta ja govorim i šta ja osjećam. Totalno si gluh na moje riječi i osjećaje. Sigurno imaš sindrom poremećaja pozornosti.
On: -Opa, daj nemoj mi sad izmišljati neke psihičke poremećaje tu. Polako, polako...
Ona: -Ma šta polako. Toliko te nije briga, da ćeš jednog dana sigurno dobiti Alzheimerovu bolest. Koliko si nezainteresiran, budi sretan ako to bude u starosti.
On: -Koji ti je?? Kakva sad Alzheimerova bolest? Samo da znaš, nemogu ja imati sve bolesti koje tebi padnu na um. Pogotovo ne ove dvi koje si mi sad navela.
Ona: -Ma molin te kako to?
On: -Kako? Evo reć ću ti kako. Kako mogu imati Alzheimerovu i ADD (poremećaj pozornosti)? Nikako. Jer kako mogu zaboraviti stvari koje si mi rekla ako ih nisam ni slušao?

Ovdje vidimo potpunu pobjedu muškog sugovornika. U njegovom licu možemo iščitati stanje potpunog blaženstva, kao da je u nirvani. Ona ga je ošinula oštrim pogledom, kao kad na kraju filma redatelj i producent daju neku naznaku za to be continued.
Sljedimo daljnji događaj. Kasno je navečer i vrijeme je za spavanje (ili nešto drugo). Držite se uz vaše stolice.

Ona liježe, naravno u donjem rublju, vjerojatno najizazovnijem koje je mogla u tom trenutku pronaći. On ulazi u sobu, i vidi ''švedski stol''. Puške na gotovs. Mozak se lagano gasi, dok udarci testosterona i adrenalina povećavaju neke dijelove dijela i do deset puta. Znam na šta mislite, ali ja mislim na zjenicu oka, dakle neke žene će se grdno razočarati u životu. Baci se on onako zavodnički na krevet i otpoče svoj ljubavni ples, poziv na parenje. Ona samo izusti pet riječi: -''Boli me glava. Laku noć.''.

Paf.

Oštrica je u desnoj klijetci sa tendencijom proboja u lijevu. Mislim da se zna ko tu broji mrtve na kraju.

Pozdrav i oprez!