Svašta...
Evo danas, po ovom slinavo kišnom danu, praznik glista i farmera, odlučio sam malo vidjeti dokle idu granice ljudske dosade. Pokušavam sve raditi u okomitom položaju, iako me sve više i više privlači onaj drugi. Zašto naš um i tijelo se po kiši očito umara trideset pet puta brže nego po normalnom vremenu? Vidi se da smo nastali od majmuna, a ne od neke vodene krave ili ostalih podmorskih sisavaca (nemojte mi sad vaditi prahistoriju, iman i ja google).
Danas sam prvi put upalio statistiku ovog bloga, reko idem ja vidit kome je to dosadnije u životu od mene... Kad ono, 416 pogleda iz Hrvatske, a 340 iz SAD-a. Dopro sam očito do onih polupokretnih zatupljenih kolonijalnih ugnjetavača očito. Ili je moj blog izašao ispod reklame za kakvi lanac restorana, fast foodova. Možda stojim i rame uz rame sa McDonaldsom. A možda i sere ova statistika. Vjerojatno sere. Piše da me netko pročitao i u Irskoj, Italiji, Portugalu, Rumunjskoj i Tajlandu. Pobogu, Tajlandu... Sigurno sam dospio i do uma nekog mladog dvospolca neopredijeljene seksualne orijentacije. A taj jadni rumunj sigurno traži informacije o kretanju izbjeglica, pa je naletio eto, na ovaj kutak mentalnog isprđivanja. Doduše kurca on ne kuži, ali prolista ga je sigurno do kraja. Jebiga, tako djelujem na ljude. Iako vide da pišem sranja, nemožeš a da ne dođeš do završetka. Tako se meni dogodi kad gledam neki dosadni film, pa ga odgledam do kraja iz inata, da me nebi kopkalo nekad kakav mu je kraj.
Jedan današnji naslov me uznemirio. Moram priznati, očekivao sam to, ali ono što je uslijedilo nakon me baš zaintrigiralo.
Kaže, kninska kraljica gđa Rimac je ostala bez saborskog imuniteta. Bez nevinosti očito nije, jer davno je prodala svoju dušu i onu stvar HDZ-u. Sad kad je došla voda do grla, Kalamarko (namjerno napisano) spašavaj! Ma rekla bi ona i Milanoviću da spasava (namjerno napisano) samo da izvuče onu slatku guzičicu iz bajbuka. U rovovima nema ateista. Navodno je mlada ikona moderne politike nekim okolnim putem stekla određenu nekretninu te oštetila RH za petstotinjak tisuća kuna. Nevidim problem u tome, ima ih i šta su više popuvali, pa im ni đava. Ali, vežem se na članak portala Feral, navodno 2006. godine dotična i njen suprug nisu imali krova nad glavom, osim onoga Fiata Stila kupljenog na kredit ( tko zna koliko je dotična puta gledala u isti krov dok je došla do pozicije gradonačelnice). Naša vila je čak i hodajući dokaz koliko je stresan posao gradonačelnice, što je pokazivala u teškoći pronalaženja posla za svoje bližnje, te je nakon mukotrpnog procesa njen suprug zaposlen u INA-e, sestre su se raspodijelile po HEP-u, Crvenom Križu, Narodnim novinama... Kao što vidite, nije to lak posao. Nadalje, imala je vrašku sreću da je baš njenu staru trošnu kućicu, koju je država obnovila iza rata, država namijenila za veću svrhu, te je ista isplaćena toj napaćenoj obitelji za 1.2 milijuna kuna. Tada jedan zet, koji je do krunidbe radio kao perač vozila a tada završio kao rendžer u NP Krka, dobiva kuću s okućnicom podno Višeslavove tvrđe, a dvije seke također dobivaju kuće darovnicama od države (di se ja ne nađem za kakvu darovnicu...).
Naravno, da se nebi slučajno Fiat Stilo vozio, vozni park se morao modernizirati. Ipak je puno vremena i truda uloženo u Stila, te ga umirovljavaju i mijenjaju za dva polumilijunaška auta sa ratom kredita od 6000 kuna. I šta ti ostane od te crkavice koju dobija kao gradonačelnica? Muda marjanova.
Nadalje neću ni govoriti, jer će me dežurni dušebrižnici poistovjetiti sa onim gmazom Matijom Babićem, ekstrovertiranim kapitalistom, a to je ravno kao da me usporede sa onim smrdljivim kaubojem Antom Tomićem. Neprihvatljivo.
Ali, danas, naslov glasi: Josipa Rimac za tjedan dana u saboru utržila 135 tisuća kuna. Kako majke ti? Našla 270 tisuća boca? Prodala namještaj sabornice? To je skoro 20 tisuća kuna dnevno. Pa kažu da smo u krizi. Jebote, na ovakvu situaciju i Bill Gates bi se posramija i reka da je to puno. I sad, ako joj prestane mandat, još šest miseci će dobivat punu plaću, a nakon toga 50%. Majku vam vašu, ja moram raditi 9 miseci da bi dobija onu lemozinu sa biroa koja nemože bit preko 3700 hrvatskih krepanih kuna. Doduše, još nisan doživija i da je preko 3 tisuće. Jebiga, nisam podoban. Rođen na krivom mistu u krivo vrime, kako se kaže.
Baš me zanima, šta pivaju ovi HDZ-ovi hohštapleri kad su na nekoj žurci. Jel pivaju: kada umren umotan u plavooooo. Pa nemoš više virovat šta se dešava, svaka crta je prijeđena, svaka granica izbrisana. Onaj mravojed narkomanski miniboss Bujanec se busa u prsa ko neki veliki ustaša, voditelj nagledanije emisije pizda materina. Čovika nemoš nać na wikipediji. Eto koliko si bitan, ko ja i moje govno. Stisa se čoviku šupak da će ga špedit, pa se privija uz oporbu u nadi da će i on se dočepak kakvog imunitetića pa da može švercat kokain iz Albanije. Da san na njegovom mistu, pored operacije jednjaka i nosa, otiša bi na neki tečaj književnosti, pročitao kakvu knjigu, jer mu je vokabular zapeo ko stara longplejka. Dis bio devedesprve, dis bio devedesprve... Kvalitetne riječi ultradesničara koji je za komad pičke plaćao gram kokaina. Ko da bi mu koja i dala onakvome, ako se ne nadrogira prije. Možda bi umisto da emisiju zove Bujica trebao nazvati Dođi na crtu ili tako slično... Važno je reći da je osvojio trinaesto mjesto u izboru branitelja za najosobu 2014. godine. Legendarno priznanje, mora se reći.
Kruna (kljuna) na sve, predsjednik oporbe je prezauzet da se bavi tričarijama sada. Trenutno je u fazi potrage. Prijeka je potreba, pa je samim time i napisan oglas o potražnji u njegovo ime. Naime, gospodin traži negdje svoje mišljenje, pogubio ga je putem da postane ultimativni vladar svemira i galaksije. Pošalji vojsku zatvori granicu, vrati vlak, otvori granicu, pusti srbe unutra... Čovik je toliko puta skočio sam sebi u usta, da je skoro svršio od trenja. Sve je dobro dok kljun ne zapne.
Ali radi jedne stvari mi je iznimno drag, nemogu to poreći. Zamislite koji bi to odličan (ali zamislite zapravo onako zatvorenih očiju) uskršnji zeko bio. Samo malo uši i onaj pufasti repić. Kombinacija sa zubićima, jao. Da se čovjek jednostavno rastopi. Oni koji čitaju ga više nikad neće gledati istim očima.
Toliko za ovaj kišni dan, vaša glista.
