Rezime političkog tjedna. Nikad teža situacija u povijesti politikantstva na našim prostorima. Izborni rezultat je dao na razmatranja veliku enigmu oko novog mandatara, nedokučivu zagonetku za našu lijepu predsjednicu. Kod čije peći se ogrijati ove zime, pitanje je sad. Hoće li kod one na lož ulje kupljeno direktno iz naše mađarske naftne kompanije sponzorirano od momaka iz baraka 5b, ili kod starih partizanskih ognjeva potpaljeno listovima iz onog programa plan 21. Zna se kome bi se lutkica okrenila (figurativno), al šta bi onda rekla mama Merkelica... Istrgla sisu iz koje se napajaju odličnici državnog aparata. Iako je sisa već lagano uvenula i mlijeko ustajalo.
Već nekoliko godina, čak i prije ulaska u EuroBsku uniju, pričalo se o onom komadiću mora šta su švercegovci okupirali ko cigani pazar. Taj Neumski zaljev, dug šest a širok malo više od jednog kilometra davnih godina je ustupila Dubrovačka republika. Sigurno su s razlogom ustupili baš taj dio, i s razlogom se zove Neum. Ne um. Jedini izlaz federacije na more raspolaže, po nekom ispitivanju, sa sedam tisuća ležaja u hotelima visoke kategorije, te odmaralištima i privatnom smještaju. Uzevši u obzir da na urbanom području grada živi manje od pet tisuća ljudi, to bi trebalo značiti da jedan čovjek leži u jednom krevetu, a četrdeset posto u drugom krevetu. Imaju sreće što nisu u Hrvatskoj, tko zna koji bi porez smislili za to. Da se vratimo na priču, taj isprdak od grada i raj za kupovinu turista srednje klase na proputovanju, godinama bode u oči države potpisnice Schengenskog sporazuma. Htjela bi se raja spojiti sa jugom balkana, a smeta im šaka hercegovačkih hrvata sa zlatnim lancima, čije debljine se nebi postidilo niti sidro Petra Hektorovića dok se veže na gat sv. Petra.
Tako je nastala priča o premošćivanju tog dijela. Ideje su padale da se zaobiđe zračno, podvodno, čak su zvali Scottya iz Zvjezdanih staza da im spoji dva teleportera. I onda, sa žaruljom poviše glave, jedan od onih što nose odijela iz Galilea kupljena na rasprodaji, se sjetio da bi mogli napraviti neki most. I to ne bilo kakav most. Sa temeljima ukopanim sto metara u dno, tada vladajućim Zna se to se učinila kao odlična prilika da izvade svoje stare Gorenje mašine di su se prale dojče marke za vrime rata. Sigurno bi imao bar deset traka, sa osvjetljenjem kao u Las Vegasu, rubnicima od platine i rampama od suhog zlata. Na kraju bi doveli dva šlepera islužene građe i poslagali neku ćupriju za tri sata. Naravno, kad je Zoki doša na tron, da je to sve stopirano. Vjerojatno je očekivao i on neku proviziju od onih šta su pogodili biznis. Jebiga, kako njegovi ministri putuju avionom i onim jeftinim audijima, njemu taj most i ne treba. Ali to ne znači da ne treba uzet od unije pare za njega...
Ovaj mjesec nam je dao jedan novi most. MOST. Neki mladi nadobudni karizmatik oko sebe je okupio otpadnike iz velikih koalicija te odlučio krenuti u boj sa vjetrenjačama. Našlo se svega tu, bivši dopredsjednik HDZ-a, pa još nekoliko odbačenih HDZovih opanaka, neki omiški gusar koji se otrgao velikim pritiskom obadviju strana i onaj čuveni primoštenski prvak u psovanju. Čovik psuje više od pokojnog Luke bugarina, koji je imao tako originalne psovke da bi se onome ko sluša zgadilo uopće njegovo samo postojanje. U rekordnom roku. Zanima me samo, ako ovo ikad dođe do očiju čuvenog primoštenskog arkanđela, koliko će se psovki naći u komentaru. Da bacimo kladionicu, reka bi više od deset manje od petnaest. I skupila je ta družina nemalih 19 mandata i time pružila svojih 19 guzica na čišćenje Karamarku i Milanoviću. Iako po prirodi Zoki je ortodoksni titoist, za ove izbore je obuka svoj najbolji kostim iz kolekcije i prometnija se u najveću ustašu od Ante Pavelića. Ruga se sa srbima, mađarima, slovencima... Ruga se sa Karamarkom. Sa svima. Čak se, u maniri Manolićevih najboljih učenika, uspio prometnuti u čeličnu kuglu koja je eto do sada odbila jedan potporni stup novonastalog mosta. Oće da izgrade stariji, kažu. Namamili su viteza Dragu u stan ministra obrane, i čudom se poklopilo da je to netko snimio kroz širom rastvorene prozore, a da ih pritom nisu zapazili čuvari koji su vjerojatno u lokalnom baru ispijali bezalkoholno pivo. I naš Drago sleti s mosta u more. More nesvrstanih. Čak i manjinci su se odlučili za stranu, a naš Drago će izgleda morati sjediti kraj Sinčića u saboru dok mu ovaj bude objašnjavao šta je to aktivni a što pasivni otpor pri policijskom uhićenju. Možda se i odluči podržati tog malog žmigavca kojem je životni san da uništi saborske orijaše svojim super moćima u žuto crnom kostimu. Koliko im je trebalo da se počnu raspadati, čeka ih sudbina onog pelješkog mosta sa početka priče.
Ali radi tih događanja, najviše pate gledatelji televizije i čitatelji portala. Nema više Karamarkovih govora, Zokijevih hvalisanja i rezanja vrpca po gradilištima, jebiga pa nema čak ni utakmice hrvatske repke. Kaže Šuki malo mu dvadeset tisuća eura. Jeli to sad treniranje strogoće HDZovog kadra u savezu, tko smije pitati. Rizik je i pisati ovakva sranja, ali ja računam na onaj računalno pismeni kadar koji je zanat ispekao na onim starim pisaćim mašinama di se tipkalo samo kažiprstima i trebalo pomaknuti ručku za početak novog reda. Valjda ne znaju šta je to IP adresa, inače najebo sam ko žuti. Zato ne pate žustri pratitelji one takozvane ''ultradesničarske'' šarade od emisije, koji vodi i uređuje gospodin Veljko Bujanec, čovik koji stranačku iskaznicu rado iskorištava da napravi crtu bijele tvari koja mu omogućava da provede snošaj. Jedino tako netko može podnijeti bezvratog i masnog vrtnog patuljka koji je zadnji put zakopčao košulju oko vrata na svom krštenju. Misli da će oprati obraz ako se opredijeli za jednu od opcija, pa nebi začudilo ako SDP dobije ove izbore, objesi zastavu sa prvim bijelim poljem i navuče kokardu te isprinta partijsku knjižicu u obližnjoj papirnici. Vjerojatno je deda ostavio i kakav sat koji mu je udijelio najveći sin. Kaže Veljko da su izbori namješteni, navodno je nađena bačena glasačka kutija. Ne spominje kako su uhvaćeni HDZovci u Slavoniji kako dolaze više puta na biralište, kako su se autobusima i kombijima dovodile babe sa šalabahterima u rukama da zaokruže lokalne mecene. Ne spominje kako mu je gazda stranke ipak došao malo sebi i pokrio se ušima i zubima te stao kuco dok mu Plenković zabija sve dublje i dublje onaj stranački nož. Odzvonilo je Tomi. Morat će se opet negdi uhljebit ko paraobavještavac.
Dok se politička scena stišava, MOST pokušava povezati dvije obale koje se povezati nemogu. Nema dovoljno odgovarajućih fotelja za sve. I dok se nekima Božo Petrov čini kao novi mesija, nekima djeluje kao zaigrani dječarac koji bi se čas igrao sa svojim, čas sa tuđim igračkama. Samo se nadam da će on i vesela družina u ovih par dana prekinuti puniti svake vijesti i portale svojim sjednicama i odlučiti na koju stranu će prvo baciti temelj. Jer nema prave strane, ni krive.
I kuda onda vodi taj most, vjerojatno na isto mjesto kuda i letu divlje svinje...
