Znate onu priču, mlađi brat i stariji brat? Mislim, uvijek je netko stariji, a netko mlađi. U mojoj obitelji, stariji je uključen u odgoj mlađeg brata. Bar ja to forsiram, da mu bude idol. Ja nisam imao starijeg brata, ali sam bio okružen starijima od sebe, jer je bilo malo susjedstvo.
Kao i svakog roditelja, bilo me strah kako će prihvatiti mlađeg brata. Kvragu, nisam ni ja znao kako ću ga prihvatiti. Ali on se snašao odlično. Obožava ga. Tu i tamo ljubomora izađe vani, ali to je usmjereno samo na mene i ženu, nikako na mlađeg. Bolji odnos starijeg brata prema mlađem nisi mogao napisati u nijednoj melodrami iz hollywoodskog opusa.
To je trajalo godinu dana.
Sad, sad je već malo drugačija priča. Mihael, stariji brat, je do sada tražio sisu, tražio da ga se nosi na spavanje, jeo dječju hranu, tepa... Uglavnom, godinu dana je trpio i skupljao, pa onda malo eksplodira. Kad Marko, ovaj novi mali, trči, trči i Mihael za njim. Kad moram zabavljati Marka, jer se gospođi vješa o noge dok nešto sprema za jelo, onda se i on odmah uključuje. Ostavi playstation, tablet, mobitel, trista igračaka i upušta se u igru. Nema veze što je teži petnaestak kila, očekuje da ga vrtiš na ringišpilu dok ti kralješci pucaju od neprirodnih poza pod teretom. Nema kompromisa.
Kako riješiti taj problem? Ja naravno imam spartansku metodu. Čim počne tepati ili glumiti bebača, ja ga uhvatim i bacim na kauč, skidam mu gaće i stavljam pelenu. E to ga opameti u sekundu. Kad je u vrtiću, onda ga vodim u jaslice i kažem teti da ga presvuče, da se ukaka. Instant refresh.
Marko o svom poslu. Marko već otvara vrata, baca smeće u kantu, pali i gasi svjetlo, prekine ciklus sušilice i mašine za suđe, uglavnom radi sve stvari koje jednoipo godišnjak obavlja u svojim redovnim dnevnim dužnostima. Da može, on bi bio stariji brat.
Ipak, ide na bolje. Mihael polako prihvaća odgovornosti starijeg brata. Neki dan, uz pomoć, mijenjao mu je pelenu. Prije bi ga bilo teško nagovoriti, osim kad bi molio u ime mlađeg brace, onda bi mu malo smekšao srce. Inače, niks. Meni kaže: -''Pa nisam ja sluga u ovoj kući!'' Šest i po godina, i on već zauzima stavove i osniva sindikate.
Kako se nositi sa takvim stavovima? Opet, individualni pristup je najbitniji. Ja to udaram u glavu (ne doslovno). Pustiš da kaže svoje, i onda jednostavno mu taj isti stav nabijem što prije na nos, pogotovo ako je situacija u kojoj ga mogu iskoristiti. Do sada je palilo sto posto. Ako ćeš tepati kad te nešto pitam, tepam i ja tebi kad me ti nešto pitaš. Potucite male smrde njihovim oružjem.
Danas, Marko nakon presvlačenja, lijepo uzima svoju upišanu pelenu i nosi je u kantu za smeće. Je, zastao je da vidi ima li u kanti nešto interesantno, ali opet je bacio pelenu i zatvorio stranicu. Za to vrijeme, Mihael lagano prosipa kesicu bombona po podu i smije se. Role playing game opet. Ali danas je bilo nešto drugačije. Marko je bio zločest i išao je u kaznu, ali Mihael mu je određivao koliku kaznu. Prvo mu je rekao 30 minuta, onda sam ga pitao da što misli da je on na njegovom mjestu, koliko bi njemu Marko dao kazne, pa mu je smanjio na 5 minuta. Tad sam ga pitao, hoće li Marko zapamtiti koliko mu je njegov bato dao kazne, i smanjio je na jednu minutu. Ali je zadržao pravo da ga pošalje na duže, ukoliko nastavi biti zločest.
Kad sam ga pitao koliko je on zaslužio kazne kad bude zločest, rekao je da čeka da Marko naraste pa da on odluči.
Onda, prosvijetljenje. Odjednom, ti se tata igraj s Markom, ja ću srediti kuću. Mama uvijek sređuje, pa moram i ja. Pa čekaj, al tata ne sredi kuću? A jesi, ali samo ponekad... O pm ti ona pristrana. Bar znam što me čeka kad odraste.
