utorak, 11. veljače 2020.

Valentinovo je laž

Bliži se Valentinovo, dan od kojeg strepi svaki muškarac koji je u vezi. Ako ne pripremite ništa, onda ste bezosjećano đubre, ako nešto pripremite što se njoj ne svidi, onda je ne poznajete dovoljno, ako imate djecu i nađete dadilju (može i član obitelji) i pitate je gdje bi htjela, onda će reći gdje ti hoćeš. Naravno. Najbolji odgovor je gdje god ti hoćeš. Ali samo ne bi u taj restoran. Ni taj. A tamo mi smrdi. Uh, tamo sam jednom bila s prijateljicama i osoblje je neljubazno. Taj je daleko. Ok. Idemo na čevape onda? TI UVIJEK MORAŠ SVE POKVARITI. I kad napokon, ona izbroji broj pi (3.14159265359...), onda odemo lijepo u restoran. Što ćeš ti jesti? Ja bih isto što i ti. Odlično, dva miješana mesa. Pa daj, može li nešto finije malo, ne moramo uvijek jesti seljačku hranu. Ma može ljubavi, dva bifteka. Jesi mi romantičan...
I tako završim s nekim povrćem u umaku od neke gorgonzole, neke rolice i ta sva hrana koju gledate u onim fensi emisijama na tvu. To je da oprostite, k od hrane. Pojedem to, i onda tek mogu pojesti komad mesa. Što ne znači i da hoću. E onda ona počne, ajme kako su djeca, jesu li dobro, jel im dala jesti, jel oprala Marku guzicu, jel mi ostala perilica rublja, jesam li platila vrtić, jel Ella Dvornik naučila praviti palačinke i ostale takve bitne stvari. Ako slučajno pomislim da bi popio pivo nakon te okrijepljujuće hrane, odmah daj ključeve od auta i potpiši izjavu gdje se odričeš života na aparatima. Ma romatnika.
No dobro, pustimo nas. Prošle godine je moj stariji dječak imao jeli, zaručnicu. Sto puta su se njih dvoje posvađali i pomiril, ona mu govorila kako joj više nije momak i da ima drugog, ali moj Mihael se zaljubi do ušiju. Nema kompromisa i nema odustajanja. Jedan put mi je stvarno se popeo na živce s Dea ovo, Dea ono da sam ga pitao, pa dobro što vidiš u njoj? A on će meni kao iz topa, pa tata, ona ima prelijepo lice. Nepunih 6 godina. Pa onda, nemam izbora. Odveo sam ga u šoping centar i kupili smo cvijeće i zaručnički prsten. Mislim, dijete je reklo da će je zaprositi na Valentinovo. Toliko je bio zaljubljen da se nije sjetio da je mami imendan. Stvarno je dječja ljubav nešto najiskrenije na svijetu.  Jest da su prekinili nedugo nakon toga.
Što je u biti to Valentinovo? Jel to stvarno dan zaljubljenih ili je to samo izlika da se pobjegne od svakodnevice (sad pričam za bračne parove)  na tu jednu večer. Iako je muškarcima ta večer izrazito stresna jer se moraju pobrinuti da njihove polovice budu kompletno zadovoljne (kako bi na kraju i oni bili zadovoljeni jelte). Valentinovo, u biti, bi trebala biti romantičniji dan žena, kada svojoj ženi čestitaš nešto za što su se izborila šaka žena prije 100 i kusur godina. A muke mladog Valentina danas ispaštaju svi muškarci, osim onih što švercaju ruže po frekventnim lokacijama.
Ipak mi je draže kad mali ima Valentinovo.
Za odrasle, Valentinovo je laž. :)