Dan poslije jučer - the day after yesterday

Ne, nije ovo post o tabletama za jutro poslije. Doduše ako mi u dogledno vrijeme izvjesna farmaceutska kompanija pruži mogućnost suradnje sa određenom financijskom isplativosti, onda ću reklamirati sve te njihove proizvode, koji osim osnovnog djelovanja djeluju na vašu kožu i vaš ten. Lupocet forte.

Ali sad ne. Ovo je post o danu iza dana žena. Kada prestaje sva pažnja, kada se vraća sve na staro, kada više u biti i nije dan žena, nego dan muholovki, jezera ili pokidanih čarapa. Danas postoji dan za sve. Imate svrab? E može dan svraba tamo negdje u srpnju ili kolovozu kad ima puno nametnika. Žalite se na mučninu? E baš u ožujku imate dan probavnih smetnji. Kupili ste pogrešan proizvod u trgovini? Ma zamislite, u prosincu dan krivih kupnji. Molim Vas, ne guglajte, osramotit ću se.

Dan iza dana žena je, eto, običan. Svi se vraćaju u svakodnevicu. Pogrešno je misliti da nakon jednog cvijeta, jedne večere i jednog nekog lažno isprovociranog seksa (tako sam čuo) ravnopravnost će biti nešto normalno. Ali nije.

Jučer, na dan žena se u Lijepoj Našoj dogodilo nešto predivno. Noćni marš je pokazao kako žene nisu pokorene, kako njihova leđa nisu napravljena samo da nose breme kućanstva i da itekako trebaju i moraju se integrirati u društvo u toj mjeri dok se ne postigne ravnopravnost. Naravno, to ne znači, po onim kamenjarskim komentarima da trebaju savijati armature, kopati kanale i sve te ostale mačo poslove, iako sigurno postoji popriličan broj ženskih osoba koje bi taj posao odradile bolje od njih. U isto vrijeme, u Pakistanu  su prosvjednice zasuli kamenjem dok su prosvjedovale za svoja prava. Šerijat vlada u zemlji, ali najviše boli činjenica da na drugom prosvjedu sudjeluju žene u burkama jer ''žele živjeti po šerijatskom zakonu''. Ako je homo homini lupus, onda je žena ženi najgori neprijatelj.

Pa eto, te nižerazredne osobe, koje nas uveseljavaju svojim sisama i ostalim oblinama i dolinama, ipak su u povijesti nanizale nekoliko vrlo bitnih stvari, koliko god se viša rasa to trudila ne priznavati i omalovažavati. Ona naporna poljakinja Maria Salomea Sklodowska Curie je otkrila neka dva elementa, radij i polonij i uporno i tvrdoglavo istraživala radioaktivnost. Toliko je bila ozračena svojim eksperimentima da joj muž više nije smio donositi prljavi veš da mu opere, nego je počeo kupovati u sumnjivih turskih švercera, pa vjerojatno istraživajući materijal tih dijelova veša su otkrili još jedan materijal – kirit. Neka luda crnkinja, Rosa Parks je parkirala svoje dupe na sjedalicu u autobusu i nije je ustupila bljedolikom superiornom ameru, na opće čuđenje prisutnih. Kroz 5 godina, njeno dupe je osiguralo jednakost među rasama i uništilo rasnu segregaciju koja je bila naravno općeprihvaćena u umovima bljedolikih do tada.

Ova je meni osobno najdraža, ta – da oprostite – jebena princeza Diana od Walesa. Koliko je princezica napravila s humanitarnim radom za bolesnu djecu, razminiranje i prihvaćanje ljudi oboljelih od raka, side i mentalnih bolesti, toliko je više smetala uštogoljenom aristokratskom aparatu koji je se riješava na vrlo osebujan način. Call me Diana, not Princess Diana... Koja ikona...
A gdje je tek ona luda što je s nekim poluproizvodom od aviona preletjela Atlantik. Amelia Earhart. Dok su alfa mužjaci blejali sa zemlje, ona je nekih osamnaest sati pljucala po mačizmu i muškosti iz svog tromotorca, krstareći preko sjevernog Atlantika.
Ma možemo ih nabrajati do prekosutra, i opet ih ne bi sve nabrojali. E da, moram još jednu navesti. Bez nje ovaj tekst vjerojatno ne bi bio ni napisan, ni puno toga ne bi bilo moguće. Hvala ti teto iz pekare u kojoj sam bio na dan žena jer je rekla da ne uzimam trokut jer je hladan i da uzmem slanu pitu. Hvala ti sestro iz sveg srca!
Poruka: ne slavite dan žena osmi trećeg, slavite ga svaki dan, a taj dan baš eto nemojte.