Jesen je u punom zamahu. Zajapureni djelatnici Čistoće su izvukli tešku artiljeriju u borbi nanosa svakoraznih nametljivih dijelova drveća te odbačenih listova novina. Za sada se dobro drže. Možda je i vjetar zaposlen u Čistoći, bar onako honorarno. Ako nije, sigurno ima neki Vihor ili Lahor koji u njegovo ime već godinama ubire staž i plaću.
Grad je opustio. Nema više veselih džepnih kinezića sa onim roštiljima koje montiraju na mobitele da mogu, kako se to kaže danas, selfijati. I one turistkinje sa svojim sniježnobijelim nogama i venama raspuknutim pod pritiskom brze hrane i coca cole su sakrile svoje masno tkivo, kakvim se nemože pohvaliti nijedan mudonja koji redovito posjećuje bikijadu u Radošiću. Čak i taksisti, koji ljeti poput valkira gaze nemilosrdno ulicama (a i trotovarima) su počeli kočiti na zebrama da propuste pješadiju.
Djeca se pažljivo provlače između zaostalih lokvica kiše. Nisu ni oni sretni, škola je počela. Ili nije. Ma ipak jest, sudeći po profesorskim izdrkavanjima po televiziji. Sasrali su se cijeli sa tih 4%. Koji će im to k? Ajde da su tražili 40 posto, al 4. Reka je jedan moj kolega, daj im brusilicu umisto krede pa ih opet pitaj nešto. Plemenito zanimanje, i teško stečeno bi prodali za nekih tristotinjak kuna. Najbolje da daju otkaz, pa čekaju onu božićnicu, možda dobiju i četiristo. Doduše, mora se potrošiti jedino na godišnju pretplatu Sportskih novosti, ili petogodišnju pretplatu na predstave putujućeg kazališta GNK Dinamo. Djeca opet najviše pate. A da ni ne znaju. Znat će, ima mjesta na birou.
Gledam sa balkona, tamo u parkiću, igraju se tri dječaka. Malo šutaju balun, malo se penju po toboganu. Sad igraju na vatala. I trči jedan, kad ono pljas. Zalijepi se glavom isto kao da je htio ostaviti otisak svoga lica negdje. Nešto novo na tom igralištu. Veliki plakat sa likom nekog gospodina sa izgledom lica kao u pijanog uskršnjeg zeca. Piše nešto 5+... Gledaju se dječica u čudu. Ovo jučer nije bilo tu. Smije im se Karamarko sa postera. Imaš osjećaj da slika ima neku svoju svijest. Kao da govori ''Samo da ja dođem, bat ću vam mamicu''. Možda bi trebao promijeniti ime u Karamajko.
Jest, počelo je. Najveći pazar u Hrvatskoj je otvoren, a nije Hrelić. Glas je skupa roba danas. Skuplja od obraza u svakom slučaju. Sićan se kad sam bio mali, onda kad bi nešto zajebao, mater bi me poslala u šumu poviš kuće da sam uberem sebi šibu. Neznaš nikad šta ti je gore, onu mršavu koja ti se savije oko ruke ili onu krutu da ti ostavi ožiljke u stilu Johna Ramba. Uvik pokušaš nešto prominit, neku novu biljku ili način na koji okrećeš ruke i guzicu, ali ono svejedno udara. Tako je sa i izborima.
Najdraža su mi predizborna obećanja. Već se vidim kao tajkuna sa tri automobila, kako izlazim iz svog dvadeset i petog apartmana na Mejama i ukrcavam se na onaj brodić od 65 metara da popijem kavu na Hvaru. Naravno, ukoliko napravim četiri tisuće i petsto pedeset dva djeteta, taj plan je uvelike ostvariv. Za posao se nemoram bojati. Dat ću otkaz, samo da mogu malo istražiti tržište. Idem danas na razgovor, sutra sam na poslu, treći dan već šaljem šefa u kurac jer mi se posao ne sviđa. JESAM JA ZA OVO GLASAO ALO?! Morat ćemo i ove jadne izbjeglice moliti da ostanu u Hrvatskoj jer neće imati tko raditi. Nezaposlenost će biti minus 25%. PDV će ostati kao takav ali razlika će biti u tome što to više neće biti porez na dodatnu vrijednost nego prirez. Tako kad nešto kupite, trgovac vam mora dati četvrtinu novaca koje ste platili. Ako pak poželite graditi kuću, samo nazovete besplatnu liniju i tim stručnjaka izlazi na teren, i dok vi potpisujete bezkamatni i bezpovratni kredit, oni već sređuju treći kat. Iznutra. Rijeke koje opsrkbljivaju vodom slavonske ravnice i napajaju mora žita će presušiti, a njima će teći novčanice eura. I to sve u apoenima od 500 eura, da se ljudi ne zamaraju hvatanjem novčanica manje vrijednosti. Sve tvornice će početi sa radom i prodavat će svoje proizvode kinezima po 16 kuna, koje će oni nama uvoziti po 8 kuna i tako u krug. Ekonomija će cvasti kao troskot, nezaustavljivo.
Ako pak poželite negdje na putovanje, osjećat ćete se kod kuće sa trista pedeset milijuna hrvatskih iseljenika, koji kao misionari šire ljubav, mir i domoljublje svim zatucanim sredinama. Nesebičan poziv i ogromna žrtva. Vječna im slava.
Svi umirovljenici, i oni koji to planiraju postati, će moći izabrati između mirovina. Saborska, vojna, invalidska, starosna... I za svaki odrezak od penzije će dobiti po dva kila šunke, i to ne one kojoj će brzo proći rok, nego neke delikates, domaće hrvatske. Lijanović možda.
Majke neće ići na posao nego će samo rađati djecu. Plastični kirurzi već rade na sastavljanju umetaka u prsi koji imaju samoodrživ sustav proizvodnje mlijeka. Znači sise petice za svaku ženu, i to jedna će imati toplo a jedna hladno mlijeko. Moći će se izabrati čak i količina mliječne masti.
Ratno profiterstvo neće moći ući u zastaru, ali će zato promijeniti ime u ratno herojstvo i nesebično junaštvo. Svi dosadašnji ratni heroji, poput Branimira Glavaša ''Šljema'' će biti kanonizirani za života. Biti će im ponuđen jedan dan u godini koji će se slaviti kao njihov praznik, te će se prema njima obraćati sa ''Vaša Svetosti''.
Crkve će postati javne ustanove, i u njima će se prodavati karte za raj, po pristupačnim cijenama. Za vrijeme izbora će se koristiti ispovjedaonice za glasanje. Naravno, s druge strane će bit jedan liberalni svećenik koji će svoju ovcu blagonaklono usmjeriti savjetom što da zaokruži.
Turiste uopće u zemlju nećemo ni puštati. Privreda će nam biti toliko jaka, da ćemo biti zavist cijele planete. Od neiskorištenih saborskih klupa ćemo podignuti sedam metarski zid na granicama. Ako netko ipak i odluči ući u našu zemlju, mora platiti deset tisuća eura za ulaz, pristati na skeniranje rožnice, uzimanje otisaka, brisa grla i nosa, uzorak urina i stolice, te biti spreman na tetoviranje serijskog broja na čelu. Ili petokrake (čak i šestokraka dolazi u obzir).
Postat ćemo nogometna velesila. Čačićev stroj će osvojiti tri puta europsko, dva puta svjetsko i jedne olimpijske igra u desetoboju. Čak i nakon što se umirovi, njegova karizma i znanje će se generacijama prenositi. To će totalni ''totalni nogometni catenaccio a la Čačić''. Gospodi iz vrha nogometa u Hrvatskoj će biti posvećena tri najveća trga u Hrvatskoj.
Tako, da se ja uopće i ne bojim za svoju budućnost. Niti budućnost svoje djece. Put do uspjeha je popločan, po tim izjavama, zlatnim pločama. I nedajte da vas netko navede na neki krivi put (ili most). Zapamtite, tko vas kamenom, vi njega predizbornim obećanjima.
Lijep pozdrav
