Međunarodni dan žena. Dan žena. Osmi mart. Osmi ožujka. Davnih godina prošlog i pretprošlog stoljeća žene su odlučile da je dosta. Dosta je niskih plaća i potcjenjivanja na poslu. Dosta je da budu građevine drugog reda. Tog dana se slave ona ekonomska i društvena postignuća suprotnog spola. Dan kada bi se po legendi, svi mačo muškarci ovog svijeta trebali uhvatiti pranja suđa, robe, kuhanja ručka i pospremanja.
Ima i onih muških koji se pitaju - a kad je dan muškaraca? A žene na to uvijek imaju spreman odgovor: - pa dan muškaraca je svaki drugi dan u godini. Ali zapravo i postoji dan muškaraca, devetnaesti novembra (19.11.) ali se u Hrvatskoj ne slavi zbog velike sličnosti sa zloglasnim dvadesetdevetim novembra, praznik iz nekog davnog vremena.
Nas priča vodi u najveći dalmatinski grad, perjanicu dalmatinske obale i najopjevaniji grad u Lijepoj našoj, Split. Jedna mlada obitelj na sasvim neobičan način proživljava ovaj praznik pa ćemo se malko upustiti u njihovu perspektivu.
On se diže ujutro, gasi alarm, i počeše se tamo di ga češe. Ona ne mrda. On se polako, poput nindže izvlači iz kreveta, tapkajući po podu pronađe bičve i podigne ih u razini nosa. Dočim ne stoje uspravno, mogu one još koji dan. Kreće prema wcu i putem zapne za njenu torbu šta visi u hodniku. Torba padne na pod i prospe se cili sadržaj. Par parfemića, rimelića puderića, trideset računa iz raznih dućana, slušalice za mobitel, naočale, par tamponića i ostalih stvarčica koje nisu osjetile prisustvo kisika još od davnih dana. Psujući sebi u bradu, pokupi on taj asortiman, sve križajući noge jednu preko druge da uspori navalu urina prema svojoj destinaciji. Čuje iz sobe nju kako brontula da može li to malo tiše. Može jebo te torba i ovaj vašar u njoj da te jebo, promisli on u sebi i otiđe na ciljanje. Prilikom iskrcaja sjeti se (u biti sjeti ga mobitel) da je danas taj neki dan žena. Sjeti se i da nije ništa kupio za nju, pa se jako tiho poredi i iskrade iz kuće. Pri izlasku mu za oko zapne njihovo auto, onako prljavo od blatnih lokvi kroz koje ga ona vozi. Kuda to vozi pitaj boga, ko da ide kroz jezera, upita on sebe tiho. O danu na poslu nećemo, jer ništa vezano za situaciju se nije desilo.
Ona se diže obasjana zrakama sunca, predivna kao šta to samo žena zna, onako čupava i bez šminke u ranu zoru. Pogleda u mobitel i vidi da je uranila desetak minuta. Pokriva se po glavi i okreće. Prokleti mobitel nije htio pustiti ni minutu duže nego je naumio pa ga ona onako žmireći utrne. Opet se pokrije po glavi i obeća samoj sebi da neće to trajati više od par minuta. Prene se i pogleda u mobitel, kad ono prošlo dvadeset i šest minuta od zadnjeg alarma. Vrime leti. Skoči se na noge lagane i potrči u wc, putem grabeći grudnjak i saplićući se o šest pari cipela koje je izvadila sinoć iz ormara, slažući kreaciju za možebitni današnji izlazak sa dragim, jer ipak, danas je Dan žena, i ona se osjeća kao prava pravcata žena. Sjeda na školjku i uzima ono malo ogledao i alat za mazanje lica. Stotine tih malih đavala ona namaže na sebe dok sjedi na školjci. I onda se pita zašto ima hemoroide. Uštekava peglu za kosu, i automatski, ne zaustavljajući se maže par slojeva sticka ispod ruku. Na red dolazi stavljanje kave, dok se pegla ugrije, pa potrči sebi napraviti kavu. Putem zapinje za kabel od pegle te ona padne na pod. Uzima peglu rukom ali za krivi kraj i opeče prste. Opsuje. Digne peglu na mašinu za robu. Pegli se ugasi ona mala lampica. Opsuje. Protrese je par puta i lampica se upali. Pogleda na sat i vidi da ima samo pedeset dvije minute prije posla. Opsuje. Ode napraviti sebi kavu, ali nije je nije kupila sinoć, iako je samo radi toga i išla u dućan. Opsuje. Nema veze popiti će je na poslu, iako joj je ona sa aparata: - Fuj, i meni se čini da kradu na kavi!. I mliku. Teškom mukom oblači onu kombinaciju za ''večeru'' jer nema vrimena ništa peglat, ako već namjerava sredit kosu. Nakon duge i teške borbe sa samim sobom izlazi iz stana, cijela nabrijana jer kao ništa na sebi nije sredila i sjeda u auto. Okreće ključem, ne čekajući grijače jer tko zna čemu to služi, i nabija gas. Ovaj put je platio susjedov Punto, ali samo malo. Na poslu kao na balu, njih desetak žena u kancelariji ljube se i grle, kao da su one same se izborile za prava žena, te drmnu po jednu višnjevaču sve smijuljući se i rukujući kao političari kad dijele državna poduzeća. Za vrime marende na kavi, hvale svoje partnere, kako je ovaj obećao ovo danas, ovaj je obećao ono. Ona govori kako je njen baš romantičan, kako je na svaki taj datum iznenadi, ne spominjujući kako je zaboravio i na godišnjicu braka a i godišnjicu kad su postali momak i cura, jer konja ne kudiš ako nije tuđi. Sve uvjeravajući sebe u istinitost svojih riječi, privodi dan na poslu kraju. Pomoglo je onih par čašica domaće višnjevače da počisti um od zlih primisli.
Došla je prije njega doma. Kako joj se na poslu ispraznija mobitel, nije mogla nabacit kvalitetan selfi, pa je to napravila na prozoru u sobi. Nakon uru vrimena, on ulazi u kuću. Baci joj poljubac onako u prolazu, i side na kauč. Ona sidne kraj njega i uzme mobitel u ruku. On uzme daljinski. Onako krišom, iz torbe s posla izvuče jednu stidljivu ružu, sa nekom crvenom trakicom, i pruži njoj. -''Sretan ti dan žena.'' Ona skoči, zagrli ga i poljubi, uzme ružu, stavi je u vazu i opet sjedne kraj njega.
Dok su tako šutke sjedili jedno kraj drugoga (doduše to traje dvadesetak sekundi ali izgleda kao sat vremena), njoj se u glavi motaju različite stvari. ''Dali da ga pitam da idemo negdi večeras? Šta ako ima večeras već nešto dogovoreno? Jel mu balun danas ili neki drugi dan? A di bi išli? On bi uvik na isto misto, ja bi tila negdi uz plažu, di ima sunca. A šta je ljut pa ne priča samnom? Ko zna šta mu je, biće nešto na poslu. Možda ga je netko naljutija na poslu. A možda ima neku ljubavnicu na poslu, koja je mlađa i lipša od mene, pa mu ja više nisam zanimljiva. Stvarno san se udebljala, počet ću vježbat od sride. Ne. Od četvrtka. Sigurno od četvrtka. Ma, sigurno me vara. Pogledaj, neće niti da okrene glavu put mene. Ne voli me više. A ja san mislila da ćemo mi trajati vječno. Koji gad, na dan žena će me ostaviti.''
On, stiskajući daljinski u ruci, onako isprazno u glavi sebi govori: ''A di gospe ti je mogla onako usrati auto?''
Iz razmišljanja ga trgne jedna pleska, i dok se nije ni snašao, ona mu dobaci: ''Govno jedno, iden u matere. Bog.''
Game over.
