Nakon nekoliko dana nejavljanja, i nakon što sam mislio da ako mi se nešto dogodi, da će ovaj blog postići svjetsku slavu, te postati materijal mnogih tabloida širom svijeta, a samim time zaraditi toliko novaca, da mi sin može dobiti repliku Traktora Toma u punoj veličini. Svašta se izdogađalo u ovih dva tjedna, kako bi se reklo ''puno lipih stvari ali nesmin kazat'', ali neću vas zamarati nekim stvarima koje nisu potrebne za našu priču. Životnu borbu, yin i yang, crno i bijelo, plavo i crveno...
Priča počinje ovako...
Dana 23.5.1986. u 20:10 minuta, znači iza Dnevnika (kako li je samo stisla do odjavne špice) se rodio, ma možda sam vam prerano vratio film. Idemo na zanimljiviji dio.
Pakleni tjedan, kako bi se moglo nazvati. Cijeli tjedan popodnevna smjena. Gospođa je uvijek jutarnja (ne, nije državna firma, i radi čak i srijedom). Smjene im se preklapaju, što za razlog ima to da se supružnici viđaju (ako se i vide) tek tamo netom prije ponoći. Ili prije osam ujutro što je manje vjerojatno jer gospodin prvo mora skinuti onu masu koja mu je slijepila kapke da bi progledao, kao mladunče konja koje tek izlazi iz utrobe.
Dakle, gospodin produži svako jutro, ali neki sat u njemu ga budi uvijek između 9 i 9:30 sati. Naravno, prvo što svaki alfa mužjak mora napraviti je počešati jaja i prdnuti tako jako da se susjeda pita živi li kraj kule Lotršćak na Griču. Ponekad se i on tako prepadne da i sama pomisao da opet sklopi oči ishlapi u najtamniji kut sobe čekajući daleku večer. Putem do WC-a, obavezno stane na neki punjač od mobitela, zapne za patiku ili sandalu i primi udarac vratima koje je prejako odgurnuo pa su se odbila od zida. Ali, nakon toga, slijedi vrijeme potpune ekstaze, kad se rezimiraju Pamele Anderson, Jennifer Lawrensice i ostale prvoklasne koke koje se, eto čuda, cijelu noć zapomagale i zvale njegovo ime, jer eto baš im je on zapeo za oko kao partner za snošaj. Pranje ruku iza toga nije obavezno, jer sigurno će opet nešto raditi s rukama pa što trošiti sapun i vodu sto puta kad možeš jedanput. Ovisno je li bila nužda broj 1 ili nužda broj 2, daska će ostati u vertikalnom ili horizontalnom položaju. Otvara frižider u nadi da će bit nešto za popit a i neki dio koji sadrži bilo koju vrstu šećera, ''da ubije kiselinu''. Naravno, gospodična je sinoć izgleda pojela tri kila pršuta i kulena i sve te spize od koje se žedni pa je ostavila dvi i po kapljice u boci za hladnu vodu.
O nečemu slatkom nema traga, ali tu je komadić pancete, napola prožvakan, ali spreman da malo zaposli vilicu dok se ne nađe nešto konkretnije. Na TV-u reprize od sinoćnje reprizne reprize serije koja se prikazivala prošli i pretprošli mjesec u ljetnom retrovizoru, emisiji koja daje reprize serija.
Valjalo bi otić do dućana. Da vidimo, kruv za mene, možda kakvi komad kokoši na akciji, ali onaj šta je posebno označen, takvi su najbolji. Mliko za gospođu, kese za škovace, i spužva za suđe. Izgleda da će ovo bit veselo prijepodne. Teškom mukom se nagna, i ne sjećajući se kako je uopće doša do dućana, umisto kokoševine kupi one poznate lazanje najvećeg i najhrvatskijeg trgovačkog lanca u Lijepoj Našoj. Zamirisalo je to lipo, i on se požuri doma, da blaguje u miru. Još se nisu ni ulazna vrata od stana zatvorila, ali beštek bljesne spreman i otpoče sa radom. Na televizij bruji oni šta pravi spizu od tri sastojka. E budale, da zna da je ovo napravljeno od samo jednog: daš pare i to je to. U ustima osjeti jedan poznat osjećaj. Jedna duga plava dlačurda se omotala oko sjekutića i talasa čaš livo pa čas desno. Sreća u nesreći, nije ona puno manja i kovrčavija. Našeg junaka to nije pokolebalo i nakon što je dlaka napravila skok s prozora nastavi on halapljivo gutati neidentificirane sastojke.
Vrijeme je da se malo glumi domaćicu. Skuplja se roba, sve što nije bijelo, kao u Americi prije Abea Lincolna, i stavlja se u mašinu. Skupit će se jedna sigurno. Tableta za obojenu robu i voila, mali program je počeo puniti vodu. We have a lift off. Idemo dalje...
Suđe. Nova spužva obećava bespoštednu borbu nakupina hrane protiv supersnage deterdženta za suđe, isto označenog nekom oznakom u dućanu na polici. Pijati su se odupirali, ali nisu mogli se dugo održati. U ratu se uvijek pijuni prvi naprijed šalju. Došla je na red teća od manistre na pome. Na izgled strašna, dvi ruke voda - sapun su bile dovoljne da uđe u povijest samo kao statistika, a ne kao pravi neprijatelj vrijedan poštovanja. A onda, šampion prljavštine, doktor masti, kralj skorenog krumpira i princ nezgrapnosti - škrovada. Mnoge pjesme su pisale o tome. Djeca plaču na spomen tog imena. Majke zatvaraju prozore. Babe se skupe na hrpu i pričaju tiho kao otkucaj srca. Strah i trepet perača suđa širom svijeta. Ali, naš junak prekriži ruke u maniri Mr. Propera, uzme tajno oružje (ono šta izgleda ka strugotina) naspe duplu dozu deterdženta i udri. Nekoliko litara vode prolivenih po sebi i po podu, par decilitara deterdženta poslije, sjaji se kao oklop viteza od okruglog stola. Zaslužila je ta škrovada počasno mjesto, na vrh hrpe leševa, da služi kao podsjetnik svima onima koji svojom upornošću postižu vrhunske rezultate. Slijedi idući zadatak.
Stara je roba na sušilu, brzo će nova. Naravno, svaki muškarac prvo skida i slaže svoju robu, jer ipak je on tu prisutan i nikad neznaš kad će ti nešto zatrebat. To se obavlja polako i brižno sve dok se ne dođe do njene robe. U tom slučaju najbolje bi bilo ništa ne dirati, ali naš hrabri pustolov skide i njene krpice, uredno ih posloži i razvrsta na krevetu.
Mašina bruji, izgleda kao da netko uparkirao Cessnu u WC. Puno vremena je oduzelo ovo skidanje robe sa sušila... Kad vadiš robu dobro je rastresi, da se ne mora peglat. Usvojeno, učinjeno. Slijedi višanje robe. Majce ispod pazuha, gaće na džepovima i još par savjeta. Nije ni čudo što je naš sugovornik tamniji s gornje strane tijela, pa dok ti to sve smisliš kako ćeš, izgore ti ruke i glava, a ako nemaš majcu na sebi i prsa će platiti također. Nakon dvadesetak minuta i četiri štipunice dva kata ispod Tantalove muke završiše. Pobjedonosno, naš heroj sjeda na kauč ne bi li iskamčio kakvu emisijicu da mu skrati vrijeme do posla.
Usput, primjeti i nakupinu prašine ispod stola i izvadi machinu infernu za usisavanje. E problem, treba vrećicu isprazniti još od prošlog puta (to puno govori o tome koliko druga strana koristi ovaj alat). Ma izdržat će on, nema tu puno. I izdrža vrećica i tu prašinu, i dlake, i dvije male drvene bubamare, i jednu malu čarapicu i neku tableticu koja očito je tu da pomogne mravima ako im dođe slabo u obilasku.
Malo je reći da kuća blista, i naš protagonist pobjedonosno napušta bojno polje, te kreće trbuhom za kruhom. Kroz par sati zovne on svoju polovicu, onako kad ljudi se žele pohvaliti a ne žele ispast uočljivi. Sad slijedi odgovor, ravno iz devetog kruga pakla:
-''Što si prao škrovadu, to sam spremila pasu za na selo? Robu si opet naopako stavio, nemožeš stavljati preblizu i zna se koja roba ide naprijed a koja nazad!! Moja roba se nemože spremiti u ormar jel?? Bitno da si ti svoju guzicu namirio. Di je ditetova druga čarapica? Jesam ti rekla da ne pereš robu, uvik nešto izgubiš ili usereš!''
Bip biiip (zvuk poklopljene slušalice)
Vrijeme smrti 16:42
