Vakula je u svom prepoznatljivom stilu najavio dugu hladnu zimu, sa dugim toplim razdobljima, mjestimično s kišom i snijegom, vjetar promjenjiv a more hladno. Nekako se uvuče osjećaj da se on uvijek gradi kad igra kladionicu.
Jesen baš i nije dala neki nagovještaj o nadolazećoj zimi. Dapače, izgleda da kod nas postoje samo dva godišnja doba, ljeto i zima. S tim da je ljeto devet mjeseci. Klima se promijenila u zadnjih nekoliko desetljeća toliko da se jedino prema broju nezaposlenih mogu odrediti kad su prijelazna razdoblja. Sezona gotova - aj ća.
Jedna osoba nam je zaokupila pozornost na kraju 2015. godine. Osoba koja očito nije proučavala meteorologiju. Osoba koja promašuje zicere na kladionici. Osoba koja sigurno nije igrala na pobjedu Hrvatske protiv Poljske. Ta osoba je Zoran Milanović.
Što reći o Zoranu Milanoviću? U svakom slučaju, može se reći da se trudio. Trudio se da bude pravi Zoka, trudio se da bude kućni majstor, da bude psihijatar, da bude čovik s ulice. Trudio se. Ali ne nađe uvijek onaj koji traži. Ali trudio se. Pa čovjek se penjao po Patrijama, doduše 20ak godina prekasno, ali trudio se. Trudio se da dobro doskoči kad je padao sa iste. Obilazio je poplavljena područja, ''suosjećao'' sa oštećenicima, skoro prenio kutiju namirnica iz kombija do ureda Crvenog Križa. Ali i taj trud je bio jalov, jer kakav moraš lumen biti da usporediš te masovne potope sa puknućem cijevi u svome stanu. To ni Manolićeva zečina nije uspila izvaliti. Trudio se i pred kraj mandata da proširi svjetonazore. Povampirilo mu se lice te je od strašljivog briselskog Zoke polako postajao jedan od onih ćelavih HVIDRAša što muku muče sa petstopedeset i sedmim janjetom pod čadorom. Trudio se jako. Ali nije uspio.
Zoka je bio nadmudren. Preveslan. Preveden žedan preko vode. Moglo mu se isčitati s lica: ''Zar i ti, sine Božo???''. Sjebao ga metkovski lokal patriota, psihić sa uglednom vanjštinom, a obraza debelog ko opanak. Tko bi mogao reći da će se od tog takozvanog političkog Mesije, Trećeg puta izroditi jedan prvoklasni zajeb. Mislim da mu, ruku na srce eto ja među prvima, nebi zamjerio nitko da je odma onu večer izbora otišao kod Zoke ili Zečine, popio pola litra nekog šampanjca i dao ruku jednom od njih dvojice. Ne. U slučajnoj državi, kako Zoka veli, ništa nije moglo proći bez lažnog dodvoravanja i bar jedno četiri zaokreta za 180 stupnjeva. Lipo mu je u prolazu dobacio jedan kolega iz Sabora: -''Lažeš Božo, lažeš.''.
4 godine se jadnik pripremao za zadnja 2 mjeseca svog mandata, da bi na kraju pojeo isto ono govno koje je Zečina jeo tokom cijele predizborne kampanje. Skakao je sam sebi u usta kao Primož Peterka na četiri skakaonice. Nije se tako neugodno osjećao otkad ga je Veljko Bata Nabujanec optužio da je organizirao antiprosvjed protiv hrvatskih branitelja. Niti kad mu je isti prijavio oca Stipu radi prijetnji u lokalnom bircu. Da, imao je Zoka podosta tešku bitku za svog mandata. Četvrtinu mandata mu je poplavilo, četvrtinu su mu uzeli varvari iz Savske 66(6).
Ipak, nameću se pitanja. Jel bolji od ovoga što imamo sad? Jeli kukuriku bolji od ministara koji varaju na porezu, maltretiraju invalide, udaraju vozače? Od ministara koji veličaju jedan dio hrvatske povijesti dok istovremeno negiraju drugi? Od podpredjesnika sabora koji u slobodno vrijeme uzvikuje ustaške parole, te u vrijeme kad trudnice radi famoznih zakona o radu dobijaju otkaz zapošljava svoju trudnu ženu (koja je naravno pri primitku uzela trudnički dopust)? Od ministrice koja je izašla iz božje službe da bi je danas opet zvali časna? Od prvog podpredsjednika koji nije znao nabrojiti 5 točaka svog programa, koji je noćima pisao? Nisu ni Zokini puleni bili nešto, al ovi su tu tek mjesec dana. A pune kolumne kao da su izravni potomci Isusa Krista.
Možda i nije. Možda ova garnitura stvarno bude bolja. Zasad su u debelom minusu. Kao i Hrvatska. U minusu od 1941. Uvijek vjerni!
