Počelo je ljeto...
Babe su oprale i ispeglale najmodernije krpe, flomasterom napisale Sobe Zimmer Rooms Camara i uputile se na autobusni kolodvor pune elana da će bar večeras netko spavati s njima, i to za mizeriju od nekih 15ak eura. Nema džabe ni u stare babe.
Taksisti su uplatili autolimarima unaprijed po desetak tisuća kuna. Svo to provlačenje kroz promet, ne hineći za ostale sudionike, ipak ostavlja tragove na njihovim limenim ljubimcima. Nisu oni samo obučeni profesionalni vozači, ljeti se oni pretvaraju u bukere izleta, turističke vodiče, mijenjače stranih valuta, promotore noćnih klubova i djelatnice na šalterima svih ustanova u gradu.
Oni šta kupe boce pojačavaju smjene. Kao jastrebi vrebaju svaku bocu ili limenku. Nerijetko dođu skroz do potrošača i kao da mu suptilno poručuju ajde brate na eks možeš ti to.
Radinici oblače najfinije reflektirajuće prsluke te peru čunjeve i semafore, jer kad sunce opali, najbolje se radi. Vjerojatno je razmišljanje ako se prije završi, prije se ide i kući. Možda bi to i funkcioniralo u nekoj državi koja nema glavne ceste zakrčene privremenom signalizacijom i građevinskim strojevima u jeku sezone. Možda turisti i vole zvuk bagera dok prostiru ručnike na plaži. Tko bi mogao zamisliti popodne ispod suncobrana sa nekom dobrom knjigom u ruci bez zvuka pikamera. A tek gužve... Servisi autoklima uvode klizna radna vremena vrebajući nesmotrene turiste koji su se na put uputili bez napunjene klime.
Policajci patroliraju sa autima, ali nerijetko ih zlurada vrućina svlada pa ih se može primjetiti zaustavljene na nekom ugibalištu kako gledaju u svoju kapu, tražeći ko zna što u njoj. Od stranih jezika znaju samo eurski. To uglavnom zvuči fifti euros, hundret euros, cvaj hundret euros. Fur maj koleg bejbi hundret euros. Zaista, samo veliki učenjaci završe na uzavrelom asfaltu sa palicom Stop.
Tete sa raznoraznih šaltera odlaze malo na praznike, tako da sve vaše potrebe za nekim dokumentima ili papirima se odgađaju do daljnjeg. Bože sačuvaj kad bi kolegica znala stisnuti Ctrl + P na susjednom kompjuteru, jer tobože, ona to ne radi nego kolegica, a ona je trenutno na krstarenju dalmatinskim otocima i neće se vratiti još najmanje dva tjedna. Kao svete krave, morate ponijeti sa sobom pet kila kave, tri bombonijere i bocu nekog finog vina, da bi možda dobili ikakav odgovor o svome problemu.
Stariji ljudi ljeti promijene štaciju i autobus, više ne idu tricom na Lovrinac, nego sidnu na 18ku i pravac City Centar. Jebiga, klima je klima, i ona ne pita koga se hladi. Pazite jedino da se ne nađete u takvoj turi, jer gerijatrija vam jedino može osigurati hermetički zatvoren autobus jer se baba aperisala ima deset dana, pa ide sada kod doktora. Lažu, lažu koliko su dugi i stari. Ona ide na pregled u Interspara, na onaj odjel di je roba pri isteku roka trajanja. Tu će aperisat. S vremena na vrijeme, onaj šta ćuli u kamere u Interspara uvik uvati neko staro čeljade kako aperiše. Tada postariji klijent obično dobije napad Alzheimera, pa se eto nekim slučajem baš tad nemože sjetiti tko je, i šta tu radi. Apsurdno, ali istinito.
Trgovački lanci pojačaju one svoje dosadne reklamne letke, te vam pošta nakon dva dana izgleda kao da ne živite tu već pet godina. Kod ovog je dinja na akciji, kod ovog pome, kod ovog kukumari... Da bi uštedili dvi i po kune za jednu salatu treba vam najmanje dvadeset kuna što parkinga što goriva. I onda nađete uglavnom kakvog crvića kako mukotrpno buši u središte pome.
Obično oko frekventnih plaža nastaje pravo malo naselje kafića i barova, tako da vas ne iznenadi ako vas neki gospodin opali knauf pločom po glavi dok upijate zrake sunca nekih dvadeset metara od obale. Ako pak niste tip za plažu, sigurno možete bar ubiti dnevnicu. Table se neće same prenijeti.
Ako pak odete u obližnji supermarket i upitate nešto jednu od djelatnica, a ona vam odgovori sa entuzijazmom i udovolji vašem upitu, kupite joj bar deset deka kave, možda jadnica je sve potrošila na put iz Osijeka ili Slavonskog broda. Ako vam odgovori drugi red doli desno, to vam je prava ona dalmatinska oštrokondža, pa i ako nakon tog savjeta ne nađete ono šta ste tražili, ne pitajte ponovo. Naravno, ako ne želite se osramotiti, ili u nekim slučajevima i oslijepiti.
Prilikom odlaska u malo bolji kafić ili restoran, nemojte se libiti pitati osoblje ima li dva cjenika. Začudit će vas broj njih koji to imaju. Po mogućnosti ponesite neku aktovku ili torbu od laptopa za dodatni učinak i besplatna kava i cedevita, sa kolačem po izboru slijeće za vaš stol u rekordnom roku. Još ako imate neku iskaznicu, može i članska iz nekog starog video kluba, to samo pojačava efekt straha. Strah je ubojica misli. I fiskalnih računa. A vi pijte i jedite do mile volje, ali ne pitajte za gazdu i poslovne knjige. Vjerujte mi, radi.
Koliko smo napredovali kao država, vidi se i na jednostavnom fenomenu koji se događa sa pojavom prvih turista na splitskoj rivi. Prije bi lokalni žicari, klateći se pijano i/ili nadrogirano sa jednog kraja rive na drugi, žicali po kunu dvi. Neki su bili suptilnici pa su žicali cigarete. Ali kad namirišu eure i dolore, kuna i cigareta se pretvore u eure i kutije cigara i pive. Taj fenomen ponude i potražnje nikad nije bio razjašnjen. Mora da su i klošari naučili pojam hiperinflacije.
Najbitnije od svega, pored padanja cijena goriva i prehrambenih artikala, da je pala i vlada. Tako danas Vasilije govori, kako će sa novim predsjednikom HDZ-a definitivno pobijediti na izborima, i kako ne želi da se ponovi ova prošla vlada koja je proglašena najnesposobnijom u povijesti. Samo, ova tehnička, imala je eto toliki mandat da nije bila sposobna da je proglase nesposobnom.
Siva ekonomija di god se okreneš... Ali tamno siva.
