Nema toga čovika ni žene u Splitu, koji bar jednom ne potoćaju svoje uglavnom smrdljive noge, otekle od sjedenja u uredima ili prljave od radnih čizama, na jednu od popularnih plaža koje se protežu duž cijelog grada. Ima dovoljno plaža da su se već i tipizirale. Ako ćete picigin idete na Bačvice, ako ćete kafiće uz plažu idete na Žnjan. Ukoliko niste neki društveni tip, oko Marjana ima malih vala koje će skriti vaše trenutke istinske sreće, kad zaronite u plavi bezdan. Lipo se ljeti rashladit u moru, morate priznati.
Već smo dobrano zagazili u ljetno razdoblje, sunce prži i topi đonove obuće onih nesretnika koji moraju hodati asfaltom na ovim vrućinama. Kućanice vade prašnjave epilatore, odmotavaju šećer trake i kupuju Gillette Blue II da precizno odstrane dlake koje zločesto strše ispod predlanjskog bikinija. Nerijetko bolni tretmani ipak im donose koliko toliko satisfakciju kad znaju da im noge izgledaju glatko i podatno a ne kao oni brusni papir na akciji u Solin Građe. Sada dolaze i na vidjelo sve one puste tisuće i tisuće kuna privatnih trenera, telemarketinških trikova sa zelenim kavama Slimmies čokoladama i sva pusta mlaćenja novaca, da bi mogli izgledati pet godina mlađe ta dva tri mjeseca na plaži. Bespoštedno izlažući svoja polugola tijela suncu, kao da prizivaju sve te maligne bolesti, a još i pritom i uživaju u tome. Zbilja su žene mazohisti, ali samo kad to njima odgovara. U stanju su se pržiti po pet sati na suncu, izgoriti kao Franckov čips pa kući trljati bolna opečena mjesta jogurtima i kremicama iz DM-a. A ti joj jednom kažeš da izgleda debelo i onda padne u depresiju toliko da sutradan kupi 4 kila Twice sladoleda i pomlati ga dok ti pogledaš jednu epizodu 'Alo 'Alo koja se vrti po jubilarni tristoti put na televiziji. Šta god napravili, ne govorite joj da je debela. Pogotovo ljeti. I pogotovo ako je europsko nogometno prvenstvno. Je, zavidna je ta razina do koje idu žene, kada je u pitanju to sunce. Kad izdaleka promatrate, onako zdravo preko oka a ne kao Drago Paravinja, kao da se non stop nekako osvrću i promatraju moguću konkurenciju oko sebe. Ako bi slučajno prošla kakva bljedolika strankinja iz neke države u kojoj sunčani dan traje kao plaća u Hrvatskoj, kao da joj dobacuju: ''A jadnice, još nije ni prvi rak kože dobila...'' Konkurencija im je stvarno jaka, ali samo domaće sorte. Jer jadne strankinje neznaju di ima kupiti pudera na kile, mlijeka za tijelo na litre i sjenila na lopate.
A tek oprema za plažu.
Posebna priča. Dok muškarac brižno mota svoj šugaman oko vrata, ona za to vrime sprema bocu Jane sa porukom Louise Hay, neku debelu knjigu, što stariju, selfie štap tri vrste mlijeka za tijelo, punjač od mobitela, lepezu, dva para kostima, veliki šugaman, mali šugaman, breskvu, jabuku, kremu za sunčanje, kremu za potamnjivanje, bučine sjemenke i tko bi to još znao šta se može naći u njenoj torbi. Vjerojatno nada, kao u Pandorinoj kutiji. Prosječnom muškarcu kad ide na more treba pola kvadrata, da baci majcu i šugaman na šlape i to je to. Njoj treba oko dvanaest kvadrata, kad raširi suncobrane ležaljke knjige šalice kave i soka i te ostale gadgete. Još ako netko prođe ispred nje pa joj zakloni sunce, pogleda prijestupnika takvim pogledom, da ovaj bi najradije odmah otrčao doma i pobio sam sve da ona ne mora. Linija sunca se mora poštovati.
Kod muških, pogotovo domaćih je sve to drukčije. Uglavnom pretili, iz dana u dan se lažu, od sutra treniram. Zbilja i bi, da se ne probudi u podne. Muški isto se vole pržit na suncu, ali totalno nesvjesno. Oni igraju na karte, igraju picigin ili jednostavno zaspu nakon šeste pive koju je sa ekipom ponio malo da se osvježi uz šum valova što plaze preko obale. Svaki pravi muškarac odbija bilo kakvo mazivo nanijeti prije i poslije susreta sa suncem. Iako navečer izgleda kao da su ga ljudi spasili u zadnji tren sa lomače, oznojan, pod fibrom i glavoboljom, stoički podnosi sve te nedaće. Il je pička. Ima i onih utreniranih muških, ali to je rijetkost, jer ipak vlada nepisano pravilo: bolje se mjesec dana sramotit nego jedanaest patit. Ako nema društvenih aktivnosti, muškarci provode vrijeme u moru do dubine prsnog koša, jer ako se slanina ne vidi, ona ni ne postoji. Muški ne vole nositi stvari na plažu, pa eventualno uz šlape majcu i šugaman neki hrabri će poniti i mobitel, ali to je već ova novija generacija. Prije jedno desetak godina, možda i više, kad bi mi čoporativno išli na picigin, postojali bi dežurni. Dežurni bi nosili šugamane, a oružar balun. Znači dva šugamana na nas pet. I bilo je dobro. A ne ko ove pičkice kakvih danas ima pa ponesu regenerator za kosu (ako ima imalo muškosti da se otušira hladnom vodom na plaži), a maže se nekim kokosovim uljem od lositana šta je vjerojatno mu mama kupila da ne izgori. Sigurno ga kući mažu i jogurtićima po leđima kad ga buba. I to voćnim.
Uza sav asortiman koje domaći ljudi nose na plažu, ipak su ti turisti ekstra zanimljivi. Nekako me baš zanima jel pretjeruju u svim stvarima kao sa stvarima na plaži. Tu su kreme faktora ono tisuću. Nebi izgorio da ga brenerom pališ. Pa onda rastvore one svoje čadore. Ali nije to šatorić da ti je glava unutra a noge vanka, nego pravi dvorac sa pet soba dva wca i klimatiziran. A hrane. Otplate ljetovanje prodavajući limenke paštete koju nemilosrdne tamane mali česi poljaci mađaroni i slično. Gotovo sigurno će glava obitelji izvući neku brodinu na napuhavanje sa šest pari vesala pa upregnit bljedunjave mladunce da ga vozaju dok on broji pjegice po rukama. Naravno, njihov posjet moru obično završi i posjetom KBC-u jer pokupe nogama i ono malo morskih ježeva šta je ostalo. Čudo kako ih ne ponesu u apartmane i ne skuhaju.
I tako, da ne duljimo bezveze, lipo je vrime. Čuvajte se vrućina, ludih taksista, nesposobnih vozačica, cigića uličnih prodavača i nikad, ali nikad ne kupujte one buhtle sa čokoladom šta prodavači nude po plažama, osim ako ne želite na vrlo neugodan način izgubiti par kila u dva dana.
Čuvajte se ajkula, motrite na ljude. Ovo si nesigurna vremena.
Pozdrav
