Kada smo kao mali, bili prisiljeni na HRT1, HRT2 i HRT3, sigurno je u program došao kakav dokumentarni film o raznolikom životinjskom svijetu, naravno, odabrao Đelo Hadžiselimović. Tako ste primijetili raznolika jata riba koja prometuju morskim strujama, neprikosnovene afričke maratonske četveronošce, ili pak ubojitost raznih grabežljivaca. Kažu da u Australiji ima toliko životinja koje te mogu ubiti, da su aviokompanije poskupile karte za 400%, kako bi odbili bezbrižne turiste od te destinacije. Zanimljivo je ta životinjska svrsishodnost. Nema nijedan životinjski primjerak koji je eto prepušten na milost i nemilost vanjskom svijetu. Svaka živuljka ima ono nešto, ili obrambeni mehanizam ili manevre za izbjegavanje konflikata. Na sve je veliki Stvaratelj mislio. Stvarno, Darwin je čudo.
Ako ste onako više sentimentalne prirode, možda ste ispustili suzu kada je nemilosrdni lav zadavio oriks antilopu, i dok se ona još praćaka nogicama koje su do jučer gazile prostranstvima u potrazi za hranom i vodom kralj životinja joj svojim očnjacima stišće grkljan dok se ova jadna ne uguši. Zahvalni lavovi uvijek ostave nešto i za ostale grabežljivce koje priroda nije obdarila kao moćne vladare stepa, pa na red dođu i hihotave hijene i veliki stvrinari, a mravi i ostali kukci se pobrinu da bijele kosti ostanu kao uspomena na prehrambeni ciklus koji u harmoniji nastavlja svoj rad već tisućama godina. Ako vam pak antilope nisu drage, sjetite se južnog i sjevernog pola, kada kakav morski grabežljivac izbaci svoje tijelo na vidjelo, kao u Severininom spotu, te uhvati slatkog malog pingvinčića i proguta ga u mahu. Crvena boja, koju jadna polarna ptica ostavi služi kao graničnik ostalima da ne zaborave kakva ih sudbina čeka ako odlutaju svojim nezgrapnim malim crnobijelim tijelima preblizu morskoj obali.
Nedugo nakon vjenčanja muškarci shvate da žive upravo takvim životom. Razlika je jedino što u ovom slučaju nema smrti, a lovina i lovac ponekad zamijene svoje uloge. Tako se mamini mezimci moraju otrgnuti od majčinih njedara u ruke svoje izabranice. Obično je to popraćeno topovskom paljbom i munjama iz majčinih ruku, jer njezin sin uvijek zaslužuje bolje, i ona ga nije dostojna. Zamislite, njen mladunac, koji još nije odbacio svo paperje, napušta gnijezdo u potrazi za nekim novim životom. Kome će ona kuvat, kome će ona prat? Koga će čekat u nedilju u ranu zoru da skine onu ispovraćanu robu sa njega i složi ga u krevet kao sarmu? Na koga će se derat kad ima stvari a nema ćaće doma? Sada joj ostaje samo ćaća, njen izabranik, koji je eto, nakon 25 godina braka, nju osvojio u jednim cipelama i pokušajem pjesme ispod njezinog prozora. Smilovala san mu se, šta će sirotinja, vridan je ko crv. Sada se on iz tog siromašnog i vridnog momčića se pritvorija u uteg od stotinjak kila koji se nakon šta dođe s posla smisti u kauč, prdne i pita da mu doda daljinski i šta ima za jist. Njega nije toliko briga šta mali ide ća iz kuće, jer će u njegovoj sobi ionako napravit sebi kutak, jer on ima potribu malo očistit misli i odmorit dušu nakon svih tih godina rintanja za svoju obitelj. Obično stari kaže mladoj, nemoj mi ga slučajno vraćat, sa smiješkom. Ali misli ozbiljno. Ako san ja moga izdržat sa ovon ludom od matere ti, moreš i ti sa tom malom, poručuje mladiću i gurne mu par stoja eura da se nađe. Usput mu dobaci i ključe od golfa četvorke da se malo provoza, a ionako mu ga je mislija dat, jer sada će kupit sebi novu makinju. Golfu ionako nevalja Bosch pumpa, pa nek se mali misli oko njega. Šta nije upisiva neki automehaničarski zanat, nego gimnaziju. Mora je slušat mater, ka i ja šta moran, radi mira u kući, promisli u sebi.
A nevista? Nevista cila u strahu svaki put kad dođe kod momka kući. Boji se matere navodno. Ali ja vam kažem, ako nikad niste stirali mačku u kut i nemojte. To je zamka. Iz svog arsenala izvlači takve diplomatske odgovore i podbadanja, da bi joj zavidjeli i najbolji među nama seratorima. Zamislite tu bespomoćnu malu djevojčuru, kako se savija kao trstika pod salvom udara zaštitnički nastrojene bajke, i onda, kako trstika se vraća u prvobitni položaj nakon što vjetar stane. Ako pak vjetar prejako puše, trstika ima i jači udar pri prestanku djelovanja vjetra. Svaka radnja ima svoj reciprocitet u prirodi. Čak i moćne zmije otrovnice imaju svoga nemesisa u naizgled bezopasnom mungosu. A ovaj ih pak ubija kao Jack Trbosjek, ko na traci. Kad se jadni dečkić nađe u sredini te rasprave, najbolje šta može napraviti je izvaditi mobitel i odšetati pod izlikom da mora uhvatiti legendarnog pokemona tu ispred zgrade. Vjerojatno kad dođe u podstanarski stan, u kojem živi sa svojom izabranicom, će dobiti jezokovu juhu jer uvik je na materinoj strani, i vrime je da izađe ispod materine suknje. On se brani da je Pikachu taman bio na parkingu, i pokušava je slomiti. Ona udara sve dok joj on ne pokaže malog žuću i raznježi se. Seks. Iza seksa, dok još leže u krevetu ona njemu dobaci: ''Stvarno si govno, ne pričam s tobom.'' I okrene leđa. On zadovoljno okrene se na drugu stranu, i pomazi Pikachua jer mu je upravo omogućio nešto o čemu većina muškaraca samo može sanjati. Seks pa onda tišina, i to bez maženja.
U to vrime, mater je doma već strusila ovogodišnju dozu rakije od višnje i sere starome kako su tribali napravit još jedno dite, da je sad kuća prazna. Stari, ne skidajući pogled sa televizije joj dobaci da mogu oni posvojit neku od 20ak godina ako je njoj baš stalo do toga, i nekako refleksno izbjegne leteći časopis kojega je stara ispalila kao Babe Ruth u svojim najboljim danima. On joj odbrusi da koji joj je bog i da on još uvik može imat veliki broj ljubavnica, ali da je on oženjen i da mu se to neda. Stara mu se smiluje na tu izjavu. Šta sada slijedi? Nije ono šta mislite. Slijedi hladna piva i sendvič od mortadele i sira, perveznjaci jedni. To vam je ista situacija kad lavica uhvati ručak, i donese lavu da on pojede prvi. Dakle, sve imamo u prirodi, samo treba znati pronaći.
Nakon ovog teksta, zar vam se ne čini da je nekako, i vaš život, odabrao Đelo Hadžiselimović?
