Prošli su izbori. Nema više motivirajućih postera ni tv poruka, letaka za potpalu, ni sms poruka sa brojeva na koje ne možeš niti odgovoriti, a kamoli nazvati nepoželjnog pošiljatelja i sterati ga u tri lepe. Iako nekome i godi ta pažnja, meni je dozlogrdila. Ja sam se odlučio sam, bez pomoći i bez nekih savjeta ljudi koji su navodno pametniji od mene, a ispadaju dvostruko gluplji. A ja sam glup ko stup, bar to priznajem.
Ove izbore sam malo aktivnije sudjelovao u istima, glumeći člana biračkog odbora na glasačkom mjestu u periferiji svoga grada. Iako sam se opredijelio za jednu opciju, na radni zadatak sam izašao bez ikakvih predrasuda. Jednostavno, bolio me kurky.
Odlučio sam cijeli dan posvetiti toj presvetoj dužnosti koju mi je moja stranka zadala. Neki su se smijenjivali i izlazili otrovati svoja pluća, ali ja ne. Kao kakav grčki heroj isklesan u mramoru, montirao sam se na štok od ulaza u tu skvrčenu prostoriju i isčekivao one radi kojih sam i tu. Trebao bi dobar komad mramora da bi se napravio kip po meni. Nisam baš građen kao oni fotomodeli koje su starorimski i starogrčki kipari dlijetom oblikovali prema šabloni nekog olimpljanina, već bi moja figura priličila nekom manjem bogu, recimo bogu prasaca. Ili bogu nilskih konja. Ipak, izgled na stranu, moj jezik bi obično uspješno odvraćao pogled sugovornika sa mog trbuha u moje oči. Nemam baš ni neke lijepe oči. Onako, obično smeđe. Mislim da lagano padam u depresiju radi svog izgleda. Šalim se, briga me. Žena me neće ostaviti, imamo stambeni kredit.
I ulaze ljudi, odmah najranije ujutro. Starčad. Da nisam bio u društvu kolega, mislio sam da kraj mene postoje besplatni pregledi tlaka i vida. Ili da se dile porcije fažola. Sitin se odmah svog dida, taj nebi slučajno osta spavat iza sedam ujutro. To je vjerojatno ta staračka osobina, rano ležeš, rano ustaješ. Koji ih đava tira, ko da im se žuri igdi. Ali dobro. Pošto sam druželjubiv po prirodi, nudio sam se gostima u poznim godinama za pomoć pri čitanju, namještao stolice, objašnjavao kako će zaokružiti svoje favorite. Rezultati su bili, u najmanju ruku, ajme. Gospođa, od nekih svojih osamdeset godina, me zovne sebi, da joj pročitam što piše na onom lancunu. I čitam ja, nabrajam puste haespe ovaj onaj pizde materine, dok nisam došao do broja devet. Jel to Adeze upita ona mene onako poluglasom, isto ko kad bi prije četrdesetak godina rekla Jebo te Tito, a iz usta joj izađe skoro vidljiv oblak smrada. Kao da je umrla ima pola godine, a neki zloduh je ušao u to tijelo i kao zombi je natjerao na biralište. Jest gospođo to je HDZ. Dobro, ajmo mi za naše hrvate. Di je onaj Plenković? Ali gospođo Plenković je u drugoj izbornoj jedinici. U ovoj imate ovog, ovog i ovu. A moram li izabrati, kad neznam nijednog drugog osim njega? Nemorate, gospođo, vama na volju. I zaokruži bakica drhtavom rukom prekrivenom pjegama broj devet. Nije bila jedina. Nažalost. Što starije to luđe. Od nekoliko stotina HDZovih birača na mom mjestu, 70ak posto su bili okorjeli penzioneri, čiju je mirovinu davno HDZ prodao za istrošene helikoptere, wcove od zlata i slike Ive Sanadera. Ali to su naši pa neka ih. Rekla je baba u Zagrebu za Bandića, neka je i krao, on je narodu dao.
I moram čestitati HDZ-u. Mašinerija je radila savršeno. Mora se priznati, potaknuti volju tih penzionera, u kasnoj životnoj dobi, je pravi pothvat. Plenković je tim ljudima očito djelovao kao Mesija. Izabranik koji će dovesti najveću stranku na staze pobjede i slave. Iako sam se ja nadao i gorem porazu, to je djelovalo fascinantno. Kao njemački Wermacht. Pa ja mislim da sam svjedočio bar sto pedeset zaokruživanja nepismenih staraca, debelih krkana sa križinom izbačenom preko masne košulje i naprlitanih gospođa koje se moraju posavjetovati sa svojim mužjacima jer im mozak nemože pojmiti da bar eto jednom u godini bi mogli misliti svojom glavom. Bez googla i časopisa.
Nisam bio pogođen rezultatom, ipak je to volja naroda. Ali, pogođen sam narodom. Da budemo načisto, nisu svi isti. Ali bar u ovom slučaju, na taj dan, izgleda da sam pogodio dno dna te HDZove mašinerije. Toliko uskogrudnih ljudi, koji kao ovce na ilustracijama, ili zombiji koji žude za sivom moždanom tvari, sjedaju i zaokružuju broj devet. Neznaju oni zašto. Nije ih ni kriviti. Osamdeset posto birača ne znaju zašto zaokružuju. Uvik je pa neću valjda za komuniste. U Hrvatskoj je uvik glasa protiv, jebo vas protiv. Glasaj za. Glasaj jer ti je neki čovik, nečiji program ulio povjerenje. Ne glasaj za čovika iz sela, jer si prije neki dan bio na janjetini. Takvi se obično ne provedu dobro. Do izbora, lizali bi ti rosno dupe, a iza, ako ti se javi, uplati loto taj dan.
Ovaj put su odlučili starci. Iako većina njih, Božemesačuvaj, neće niti doživjeti iduće parlamentarne izbore, nekako su uspili odlučiti za linguze koje boli minđa tko će voditi državu. Kaznili lijenost onih koji su pili do ranojutarnjih zraka sunca. Odlučili za one neodlučne. Uvik su mi govorili, trebaš sine biti zahvalan starijima, da nije njih nebi ni ti bio tu. Zahvalan sam ja. Ali nisam zahvalan način na koji se ovo odvilo. Jebemu mater, bar upoznaj to što zaokružuješ. Telad za klanje i ovce za šišanje.
Nije ni predizborna kampanja puno pomogla. Zoki se uspio pokrstiti, poustašiti i posvađati sam sa sobom. Plenki, njegov pandan, je šutio ko zaklana guska. Na trenutak sam zavidio Americi u izboru između Hilary i Trumpa. Za njih se bar zna da su kompletni idioti i oni to ne kriju. A ova dva, toplo umotana u Hugo Boss odijela, glume neku elitističku kremu sa našim novcima. Eto sreća, nemoramo više gledati onog tupka i glupka Tepeša i Čorića. Rado bi zamijenio minutu njihovog govora sa satom najlošije turske sapunice na Novoj tv. Iako se puno glumaca u ovom porno kazalištu nije promijenilo od prije godine dana, nadam se da će novi akteri bar raditi ono što su propagirali, jer po njihovim kampanjama čeka nas svijetla budućnost. Tvornice će oživjeti, heroji NOBa će napokon izumrijeti, živit ćemo kao dvije Norveške i jedna Švicarska. Lustracija će pomoći da se homogenizira čistohrvatska politika i maknu jugokomunistički ostaci iz državnog aparata. Veselim se tom kraju HDZovih kadrova.
Još samo da maknu onog poluretardiranog muslimanskog imama Hasanbegovića sa televizije, možda bi čak i razmislio imam li obraza zaokružiti broj devet u nekoj skoroj budućnosti. Ipak nemam, poštujem se dovoljno, iako sam glup i ružan. Ja bar to shvaćam, za razliku od mojih klijenata.
Na glasanju nemožeš pogriješiti, jer ako znaš šta želiš to i zaokružiš. Ali neki ljudi očito se zadovolje kostima i ostacima sa gozbe foteljaša, pa kruže broj poput lešinara dok ciljaju netom ubijenu zebru.
Na idućim izborima zaokružite za, ne zaokružujte protiv. Treba u Ustav zakonom zabraniti biti glup. Bit će svima lakše i neće biti gužva.
