petak, 21. listopada 2016.

Strava u Ulici brijestova

Proteklih mjesec dana javnost je užasnuta pojavama strašnih klaunova diljem svijeta. Počelo je u Americi, da bi preko Europe došli i u Hrvatsku, prvo Osijek pa Trilj. Naravno, svjetski trend bi mogao naglo zakočiti i prestati, jer je u Lijepoj Našoj jedan od klauna isprebijan od nekoliko zabrinutih osječkih drlepana, koji su svoje višegodišnje frustracije i nezadovoljstva ispoljili po bubrezima i rebrima maskiranog entuzijasta. Zamislite samo da su u Trilju uhvatili klauna... Već pred očima vidim scenu iz filma Tko to tamo peva, kad onaj čiča zove decoooo, decooooo, a tri orijunaša (mislim na divove, a ne na pripadnike Torcide) se spuste sa brda i namlate jadnog klauna da mu više i ne treba šminka po licu da se maskira.
Kako neke tako banalne stvari izazovu takvu paniku kod lokalnog stanovništva? Njih prepada neki strašni klaun, a ne boje se nogometnih sudaca koji nose pištolje, donatora stranaka sa kriminalnim dosjeom u kojem ima i nekoliko ubojstava, našmrkanih funkcionera stranaka koji zaborave na kamere i manire čim su na nekom skupu okruženi svojima ili jednostavno, skupa klaunova u velikoj prostoriji, što nas maltretira već punih dvadeset i pet godina. I to uglavnom su iste maske, već prokužene, ali opet su toliko strašni i jaki da se ponavljaju iz godine u godinu.
Meni osobno bi bilo strašnije umjesto klauna sa našminkanim krvavim osmijehom koji drži motornu pilu u ruci i sumanuto trči prema meni, vidjeti recimo Mira Kovača ujutro u pet sati iza noćnog izlaska dok kupujem burek da mi lakše ispari piva i votka iz želuca. Zamislite umjesto slatkih našminkanih zabavljača da sretnere Ivana Pernara iz Živog zida usred park šume na Marjanu, ili onog njegovog drugara Ivana Vilibora Velibora Sinčića na pazaru, u voltu, sakriven majcom sa kapuljačom kako bulji prema vama, a vi mu sa usana pokušate isčitati što vam želi reći (naravno, jako teško jer uz mucanje, obično ni on sam to ne zna).
Godinama nas teroriziraju puno gore spodobe od ovih napirlitanih kreatura, koji svojom pojavom siju strah slaboumnih i djece, ali problem je što ovi naši klaunovi su umaskirani u Armani odijela, sa skupim satovima i precijenjenim parfemima (i to sve od naših novaca), dok ovi jadni klaunovi vjerojatno iz svojih skromnih primanja moraju izdvojiti novce da bi se obukli kao crvenonosi zabavljači.
Kako u Osijeku jedna takva kreaturica uplaši toliko ljudi, a ne uplaši ih recimo onaj duh od Branimira Glavaša, osuđenog ratnog zločinca, koji je eto počinio tolike strahote nad vojnim i civilnim stanovništvom? Možda zato što su Hrvati uglavnom oboljeli od Stockholmskog sindroma, pa vole da ih netko krade, laže, mlati i jebe uzduž i poprijeko, a to će popratiti sa smiješkom i odobravanjem. Još ako im se dirne i u prava, onda je klimaks neizbježan.
Kako drugačije objasniti nedavnu peticiju osiječkog glasila za uvođenje redovne zračne linije Osijek - Dublin? Kome zahvaliti to? Sigurno ne Ronaldu McDonaldu (maskoti lanca McDonalds) i njegovim kolegama, nego onim klaunovima koji jedu pasulj za tri kune, dok obični građanin izdvoji dvadeset kuna svojih novaca za porciju, a seljak koji ga je proizveo dobije pedeset lipa po kilu. Trebamo zahvaliti onima koji su kupovali firme za kunu, a ljude dobivali uz firme. Ne samo ljude koji su radili u tim firmama, nego njihove kompletne sudbine, sa obiteljima i kreditima u švicarskim francima, otegnutim sudskim sporovima i prepirkama oko zemljišta. Bilo bi paradoksalno, u najmanju ruku i paranormalno, da ijedan od tih odličnika došao i rekao: ''Jesam, ja sam uzeo, trebalo mi je i šta sad?'' Ništa, ko izda pizda, reklo bi se.
O tome, u kakvoj kaljuži se nalazimo, govori i podatak, da je izvjesni gospodin ubio dvoje gliserom, te ih poslije skoro i tužio je su mu razbili oplatu broda, drugi je prodao naftnu kompaniju koja je bila perjanica naše industrije a kasnije se ispostavilo da nije, treći je obični papak iz obavještajnog podzemlja kojem je žena krojila dane pa sada umjesto nje doji dijete dok ona vrši kriminalne radnje, a pored njih oni osude psa. Usranog buvljivog šugavog psa. Jer je imao par decibela poviše. Psa. Životinju. U državi u kojoj je najbolji biznis organizirani kriminal, oni osude jednog četveronožnog sisavca koji je u svom ropstvu pjevao pjesmu svog naroda. Hoće li Medo sada ići u zatvor, ili će biti na uvjetnoj?
Kako više gledam vijesti, sve gledam hoće li neki klaun se pojaviti u Splitu. Ako bude sreće hoće. Zvao bi ga nek obiđe malo doli banovinu da isprepada činovnice u uskim suknjicama i visokim potpeticama, koje su po svom rođenju ili pušingu i lizingu dobile svoju stolicu iz IKEA-e da je usele u gradsko poglavarstvo.
Dakle, čuvajte se klaunova, a čuvajte se i ''klaunova'' iz fotelje. Ovi potonji su mnogo opasniji. Govno upakirano u ukrasni papir je ipak na kraju, govno.