Već ste čitali o mojoj mračnoj, to jest, ljepšoj polovici. Je, možda su neki stekli dojam kako sam ja podređeni u ovoj bračnoj zajednici (što nije nužno ni krivo), ali kad se tiče roditeljstva, koliko god ja bio cool tata, mali junak uvijek izabire nju. Iako samnom može izvoditi vratolomije, može se penjati i skakati odakle god poželi, može se čak i voziti na motoru, mali smrdo uvijek izabere gospoju. Po njoj, njen dragocjeni sinek mora jesti šest puta dnevno, imati uvijek počešljanu kosu i biti bez govnića u nosu. Uvijek čiste nezgužvane i mirišljave odjeće, sa skladnim bojama. Da nokti nemaju crne boje, ispod i na njima. Propisane dužine.
Mene osobno, podsjećajući se svog djetinjstva, to sve nije briga. Ja kad ga oblačim, obučem ga u prvo što uhvatim, a da može navući na sebe. Tako da sinek liči na šarenu papigu, kratkih nogavica i zgužvane majce. Isto ko stari. Nisam ja od te mode.
Priznajem, ipak sam ponekad ljubomoran na te izljeve ljubavi maloga žuće prema mami. To je jače od mene, i ja bi se ponekad gnjavio s njim, ali on će dok je njemu u interesu ili u nedostatku izbora biti kraj mene. Čim se ukaže prilika, otrči pod skute kao plašljivi miš u rupu. Ta veza je meni još nedokučiva. Kvragu, ja sam taj cool roditelj. Još jedna stvar koja mi je ono u neku ruku trn u oku, to su sise. Pa zašto žene imaju te sise. Znam, lipo se igrat s njima i to sve. Ali da njih nema, vjerojatno bi uspio ga otrgnuti od zagrljaja majke. Je, reći ćete vi sebično je to. I znam da je. I neizmjerno sam zahvalan sisama, i lijevoj i desnoj, što bi nebrojeno mnogo puta, dok su bile izvor hrane za mladunca, po noći umjesto moga ninanunanja odrađivale lavovski posao. Kad bi mi oko 3 ujutro njegov plač poremetio san, ja bi probudio gospoju ako već nije budna i natjerao je da izvadi tajno oružje. On bi malo njam njam i svalio se nazad, sanjajući sto pedeset i tri različite sise, sa različitim sadržajem. U jednoj čokoladno mlijeko, u drugoj toplo, u trećoj okus banane... Zadovoljno se nasmiješi u snu, i onda znam da je našao onu sa okusom kupusa ili pancete, jer obožava žvakati jedno ili drugo. Ali vrhunac je kad nađe onu sa okusom kiki bombona. Tada se od uzbuđenja uzvrti i prokine me nogom u neki dio lica.
Mislim, kad se gleda to iz neke perspektive običnog čovjeka, fascinantna je ta veza djeteta i majke. Pod uvjetom da je majka normalna žena, a ne neka pijandura ili božeprosti štatijaznam već. Kako taj mali stvor upravo bezuvjetno voli i obožava tu majčinsku figuru, kao da zna koliko se majka patila noseći ga i porađajući ga. Mislim, to dijete kao da je još vezano nekom nevidljivom pupčanom vrpcom koja ga hrani nafinijim jelima i slatkišima, te on svoju blagonaklonost tako s lakoćom poklanja. Jednostavno i prekrasno.
Jel to vrijeme provedeno s djetetom, ili su ta djeca vidovita, ali ta veza je toliko jaka, dok su djeca mala, da svaki pokušaj razbijanja tog lanca, rezultira režanjem i udaranjem isto da malom psiću ukradete omiljenu kost. Čak štoviše, što vi jače i više ustrajete, tim gore.
Al ruku na srce, nisam ja sad neki tu dušebrižnik, pa da mi suze smetaju dok hodam i to. Mislim, moj život se sastoji od ruganja i sarkazma, te je meni zanimljivo kako oni misle da se ja ponekad stvarno namučim da ih malo razdvojim. Zapravo, gušt ih je gledat skupa. Neopisiv je osjećaj kad vidiš tako jedno malo zajedništvo. Podsjeti me uvijek na utakmicu Hajduk - Roma na Poljudu. Nekako sam nabavio kartu i nisam je imao srca prodati. Otišao sam na utakmicu, sam, i to na istok. Kada je Hajduk dao gol, skužio sam zapravo da nitko tu nikoga ne poznaje, ali toliko smo se međusobno izljubili i izgrlili, kao da smo upravo svi osvojili na lotu.
Bezuvjetna ljubav...
Postao sam mekan, mora da je od ovih brufena.
