Hrvatska je zemlja koja, ako ničim drugim se može pohvaliti zavidnim prirodnim ljepotama. Sam pejzaž vam daje motivaciju za kreativno stvaralaštvo. Evo mene recimo motivira baš u ovom trenutku, dok gledam prozore srpskog proizvođača, montirane od splitske firme sa sjedištem u Metkoviću, sa polustručnim radnim kadrom, od kojeg jedan dio čini ekipa iz Bosne. Nismo puno napredovali od Juge, a ni Zabranjenog pušenja.
Ali postoji (bar) još jedna stvar na koju sam kao građanin grada Splita, državljanin Republike Hrvatske, iznimno ponosan. To je ogroman broj umjetnika koji tu žive. Konkretno, prema mojim saznanjima, njih je oko 4 ipo milijuna. Mislite da se varam? Kroz nekoliko pasusa ću vam isto i dokazati.
U prvom redu, postoje umjetnici u kriminalu. To su obično ljudi u skupim odijelima, stranog proizvođača jer je Varteks jebiga, nepodoban a i malko neudobar. Svježe izbrijani, uvijek namirisani skupim parfemima koje su dobili na poklon. Voze ta neka dugačka kola koja šljašte. Oni su umjetnici koji su uspjeli svoj opus iz kriminalnog prebaciti u skroz jednu drugu imenicu. Biznis. Dakle, oni su biznismeni. Tu ubrajamo uglavnom političare i vlasnike velikih firmi koji su eto iza te jadne privatizacije izlazili u susret kovanicom od jedne kune, kleli se da će spasit i ljude i posao i tvrtke, pa eto jebiga došla ta recesija i pojeo vuk magare. Što je nekad zapošljavalo deset tisuća ljudi sad zapošljava dvije, što je zapošljavalo pet tisuća sad zapošljava tristo i to tako nekako proporcionalno pada. Također, ova vrsta umjetnika je vješta i u obmanjivanju. Vjerojatno pri genetskom kodu se potkrao jedan taj čudan gen, jer njima ljudi zapravo i vjeruju. Kako to uspijevaju, dal šarmom, hipnozom, prijetnjama tko će ga znati. Uglavnom, to su ljudi koji će vam prodati jednosmjernu kartu u pakao i to na način da ćete vi jedva čekati to putovanje.
Dalje, postoje umjetnici u preživljavanju. U ovu grupu, koja je najbrojnija spadaju radnici i radnice na blagajnama, po trgovinama, ljudi iz Slavonije, Like i uglavnom ta najniža radna klasa. Fascinantno je kako ti ljudi preživljavaju. Jednom prilikom bi valjalo upitati onog Bear Gryllsa da dođe preživjeti sa obitelji u Hrvatskoj sa plaćom od 2600 kuna što je netto minimalca od 3276 kuna brutto. Mislim legedno, lako ti je preživjeti u prašumi gdje imaš crviju, stonoga, šišmiša i svih tih nekih bobica štatijaznam. Dođi lijepo tu pa preživi. Prvo kad bi našao nekog jestivog kukca ili crva, morao bi državi platiti porez, ili odlomiti četvrtinu. Onda kad ne bi platio, sjeli bi ti na tog kukca pa bi morao dati više od pola kukca jer u taj tren nisi imao novaca, jer si ulovio drugog kukca kako bi platio dug od prvog. E onda upadaš u kolo. Kad bi on izdržao tri dana, evo tu me sijeci. Kakvi survivori kakvi bakrači. Umjesto njegove emisije, ja bi stavio pola sata emisiju o tome kako blagajnica iz Konzuma progura mjesec sa djecom u podstanarskom stanu, da vidiš šta je umijeće preživljavanja. Ova kategorija umjetnika treba pod hitno biti dokumentirana, te uvedena u obavezne udžbenike u osnovnim i srednjim školama.
Treća kategorija su umjetnici u samozavaravanju. Tu spadaju ljudi koji rade eto neke malo bolje poslove. ''Malo bolje.'' To je prosjek plaće od nekih 3500 kuna netto pa naviše. Oni su majstori u uvjeravanju samog sebe da mu je dobro. Pa taj osjećaj onda pokušavaju prenijeti na ljude oko sebe, govoreći stvari u stilu ''dobro je dok se radi, dobro je dok je ovako'' itd. Vrlo opasna skupina umjetnika, ne toliko za sebe, koliko za okolinu. Žive u iluziji da im je još stalo do njihovih poslova i šefova koji im obećavaju sve. Uglavnom to ostane na obećanju ali se uvijek čeka sutra. A kad će to sutra? Pa sutra...
E sad. Imamo i umjetnike za turizam. Danas ljudi misle ako imaju 2 apartmana, uglavnom pregrađeni praščinjak ili stan nekog jugooficira dobiven za pet hiljada ondašnjih maraka, da su u biti situirani i imaju riješeno pitanje života. Besramno se švabama nude šupe za dobre novce, i još im daju restrikcije poput bez ljubimaca, djece, glasne muzike, auta dužeg od 4 metra ili u najboljem slučaju da uplate a ne pojave se. Pošto turizam u Hrvatskoj doživljava procvat, ovakvih umjetnika je sve više. Bitno je da se ima komad knaufa i da didovina postaje prčija za bogate norvežane, masne švabe ili zalizane španjolce. Ne razmišlja se o tome da je potreban samo jedan zalutali islamski fanatik da cijela zemlja ode u trokurac. Da, da, ne samo umjetnici, nego i zemlja. Jer osim nas jedino Crna Gora ima preko 20% BDPa od turizma. Malo strašno, a?
Mislim ima tih umjetnika još vrsta, ali ovo su neki bitniji čimbenici. Moto Hrvatske je Full of life, ali pošto još uvijek ova prva skupina navedena u tekstu vedri i oblači, prikladnije bi bilo Full of shit.
Over and out
