Nezaobilazna atrakcija u posljednje vrijeme je otrovni oblak koji se nadvija nad splitskim područjem. Il je snijeg il su labudovi. Nit je snijeg nit su labudovi, već su oblaci merkaptana, štono sam ih bagerom iskopao na Karepovcu, otpadu smradnom. Svi pričaju o smradu. Smrdi tu, smrdi tam. Smrad je univerzalan. Ovakvoga nema ni u Berlinu, Parizu ni svim tim nekim top destinacijama. Ovakove refule ne možete naći ni na najboljim plažama u Miamiu. Kad vas zapljusne val svježine sa splitskog odlagališta smeća, poželite samo da ste se rodili tamo tisuću dvjesto dvadeset i šeste u nekom selu u Škotskoj, gdje jedini mirisi su kravlja balega i upišane mudantine. Glade osvježivači mirisa su teži za pronaći nego donirani bubreg. Nije više bitno jesi alergičan na lavandu, sve je bolje od sumporovodika, popularno nazvan lanjsko jaje u sorbulu. Te predivne parfeme bi Roberto Banani zapakirao u male staklene bočice i prodavao usmrđenim gospođama u zlatnim godinama sa onim krepanim lisičetinama zavezanih oko vrata. Ja osobno bi prodavao ukapljeni amonijak te ga prezentirao kao posljednje prdeže Nikite Hruščova pri njegovom posjetu Hrvatskoj.
Uzalud sva kukanja ljudi i trošenje Gastala, Peptorana, Dramina, čajeva protiv mučnine i ostalih preparata koji spriječavaju nuspojave nesretnog oblaka koji cijedi svoje smrdljive atome poviše njihovih glava. Ti plinovi vam nisu uopće opasni, i njihovo postojanje i udisanje samo dijeluje na kvalitetu života. Mislim, ionako imate sranje od života kad ste te nesreće da ste u krugu desetak kilometara od odlagališta, pa zašto vam problem stvara sad taj neki neugodan vonj? Ako živite dovoljno daleko, neće vam smetati. Ne izlazite iz kuće, ili sa posla. Zatvorite se i čeznutljivo gledajte tu smjesu koja vanka bezbrižno lebdi. Neka samo glupani i oni idioti koji moraju ići na posao i kući, kojima se djeca žele igrati vani ili kućanice koje nemaju gdje u kući sušiti odjeću izlaze vani. Eksterijer je za pičke.
Od ovih plinova koji se mjere, četiri su smrdljivca koji nisu opasni, a dva su neki merkaptani maskarponi koji isto nisu opasni, ali se eto mjere. Hajde dobro. Tu je šest stavki koje se mjere. To je zapravo i super ako taj pedesetogodišnji otpad sadrži samo šest štetnih tvari. Mislim, to je odlično. Djeco trčite vani. Ako završite u bolnici radi nekog otrovanja ili raka, recite samo da su krivi sumporovodik, amonijak, merkaptan ili slične pizdarije. Recite da to nije opasno, nego samo smrdi.
I molite se. Obavezno se molite. Rekla je jedna susjeda, samo molitva će odagnati smrad. Pa svaki dan napiše kako joj smrdi ajme. Ne znam jel se slabo moli, malo ili krivo?
Tješim se još uvijek što zubato sunce još stidljivo virka kroz nebeske odaje pa ne prži puno. Do nekih dvadesetak stupnjeva je mislim ok. Što će se desiti kad malo ugrije? Već nekako kao da mogu zamisliti gas maske sa filterima na policama Konzuma, Tommya, Lidla i ostalih trgovačkih lanaca. Arome vanilije i duhana za pušače, mirisi proljeća i mora za pučanstvo, a za one malo potkovanije miomirisi najfinijeg cvijeća koje raste na Nepalskim obroncima. Veličine XS za bebe i dojenčad, S za djecu do 7 godina starosti, M za djecu i tinejdžere, L za gospodu i XL za gospođe sa posebnim kaišima kako ne bi sjebali svoje skupo plaćene frizure. Razne boje i naljepnice. Uz tri kupljene dobijete besplatno namontiranu fotografiju vaše obitelji bez gas maski. Čisto da se sjetite lijepih trenutaka. To je u neku ruku i dobro. Djeca neće jesti puno slatkiša, lokalni pijanci oko malih Studenaca neće moći ispijati svoje omiljene napitke, a žene će manje pričati jer ćete se praviti da ih ne razumijete.
Kasnije će se raditi od nekih novih materijala i novim tehnologijama. Tako ćete na viziru imati ispisane svakojake podatke koje ćete listati treptajem desnog oka, a lijevim okom odabirati svoj izbor. Ugradit će se i mali mobiteli unutra, kako biste nesmetano mogli pričati sa najmilijima.
Po gradu će montirati bankomate zraka. Ubacite dvije kune i dobijete recikliranu plastičnu bocu punu najsviježijeg zraka sa padina Velebita. Naravno, možete plaćati i karticom, ali u tom slučaju vam obračunaju i bocu. Boce će biti pravljene od strogo kontroliranog materijala, te ćete gornju polovicu boce moći pojesti, a s donjom polovicom obrisati dupe poslije broja dva.
Splitska regija će vrvjeti turistima. Hrvatska će poslati notu SAD-u i Argentini. Tražiti će da se odreknu imena svojih gradova. Tako će se Split zvati Buenos Aires a Solin, pošto je manji kao jedan splitski kvart, Bel Air. Prodavati će se amonijak, sumporov dioksid, dušikov dioksid, sumporovodik i merkaptani u bocama po promotivnim cijenama. Uz svaku kupljenu bocu, dobit ćete kesu najfinijeg polurazgrađenog otpada kao suvenir. Turisti će biti oduševljeni. Predviđam da će ove godine, ukoliko se stvari dobro poslože, biti toliko turista da sa podijeljenim suvenirima će nastati nestašića smeća u Splitu. Onda ćemo prijeći na Mojanke i još dvadeset i tri tisuće tristo sedamdeset i dvije jame u širem splitskom području u kojima brižni seljaci čuvaju svoje smeće. Jesu to pametni ljudi, unaprijed su mislili na sve.
Zato ljudi, samo hrabro koračajte. Velike uzdisaje i čelom naprijed. Sve će biti u redu!
Tako mi merkaptana!
